Neven Lukačević: Bijela boginja

I kad sova huče,
negdje preko ramena šume,
a mjesec klizi među oblakom

Kad se drveće povija iznad divljeg vodopada,
a pas laje iz daljine

Kad zvuk zvona reže ledenu noć
(i najavljuje rođenje Nove godine)
tad dolazi ona, oblik joj mora

Tjera na liticu,
u šupljinu drveća.

Na stijeni stanuje,
na tvrdu mjestu.

Gdje mrtve su duše,
ondje je ona,
Bijela boginja.

Foto: www.pexels.com

Odgovori