Miro Škugor: Mome nerođenom djetetu

Ako se ikada rodiš, posvema ćeš sličiti svojoj majci.

Da se sada prošećem među redovima u kojima još nerođeni s nadom čekaju na rođenje, neprestano mijenjajući spol i fizionomiju, mogao bih te prepoznati jedino po ponekoj crti njezina lica ili boji njenih očiju.

Ti bi me vjerojatno jedva zamijetilo.

Možda me ne bi ni pogledalo. Djeca prepoznaju očeve tek nakon rođenja.

Nitko te ne bi volio više od mene.

Živo ne nastaje iz neživog. Život nastaje iz živog. Život se ne ponavlja. Život se proširuje. Zajedno sa sviješću.

Uz svesrdnu pripomoć ljubavi. Mamine i moje ljubavi. Svih naših ljubavi. Koje su upravo sabrale vrijeme u kritičan broj godina. Za tvoj dolazak. Za tvoju ljubav.

Ne bih volio da ostaneš nerođeno.

Makar se jednom rodilo kao dijete nekog drugog. Makar moje opraštanje od života u ovom svijetu nikada ne bude u potpunosti završeno. Makar ostao dužnikom ovdašnjih smrti.

Skliznućem u lokalnu besmrtnost.

Foto: www.pexels,com

Odgovori