Mirna Gott: Jedrilica

Plovila je preko dobrohotnih valova nekog oceana elegancijom svojstvenom tek ponekoj balerini. Plesala je. Poskakivala. Klizila. Luke su poput sirena prizivale brodove svojim pjevnim žamorom, mamile na ostanak. Jedrilica je kratke periode odmora u naizgled statičnim lukama znala dobro iskoristiti. Danima bi svjedočila ispovijestima stanovnika drugih brodica, koji su prijateljstva sklapali lako, bez dugih uvoda koji na kopnu ponekad liče na udvaranje rajskih ptica. U sumrak bi se palili ulični lampioni. Zašarenili bi noć. Osvijetlili mrak. S obale je osim zaigranih svjetala dopirao mrmor zadovoljnih degustatora lokalnih specijaliteta, pomiješan s glazbom koju još nikada prije nije čula. To bi je uljuljuškalo do zore. Voljela je istraživati nove vizure koje su joj luke pružale, kao i jedinstvene jezike kojima su se glasale. Ali bi ju vrlo brzo uhvatio nemir. Ponovo na pučini, omotana šalom vjetra koji ju je gonio, osjećala je slobodu za koju je bila namijenjena.

Foto: www.pexels.com

Odgovori