Milan Zagorac: Nakon više od 1000 postova

Zacijelo bi čovjek pomislio da smo pametniji, brži, bolji i vještiji i da nam je čitanost poletjela u nebesa. Dobro, svakako smo mudriji, svakako bolje, brže i efikasnije odabiremo materijale koje ćemo objaviti, svakako ih brže obrađujemo kao što i vrlo uredno uspijevamo realizirati  zadatke koje smo si sami zadali: četiri sezonalna broja, predstavljanja autora, nastavci plodonosnih suradnji, traženje novih i uvijek novih tema i suradnika, poticanje novih sličnih platformi… Jer u ove se tri-četiri godine pokazalo nekoliko stvari: “tko stane, nema ga” i druga, na razini još jedne možda i ofucanije fraze, “nema te na fejsu, nema te nigdje”.

Kako bilo, čitanost nam raste, polako, ali sustavno i s mjerom. S početnih manje od stotinjak na dan tijekom 2014. godine, pa uz posrtanja s pitanjima poput “koliko postova na dan”, “na tjedan”, “na mjesec”, “kakvih postova”, “na koji način”, “u koje dane”, “boostati ili ne”, pa uz servise stranice tijekom 2015., od 2016. pa do današnjeg trenutka bližimo se solidnih dvjestotinjak posjeta dnevno uz postojani rast. Možda ćemo za dvije godine govoriti i o tristo-četiristo posjeta na dan, što je za jedan primarno književni portal prilično dobro, ako uzmemo u obzir činjenicu da nikada, ali podcrtano nikada, nismo hvatali neke hajp teme niti umjetno gradili publiku, nikada nismo težili ni tražili instant popularnost niti se posvećivali “glumljenju veličine”, nikada nismo frizirali podatke o svojoj vidljivosti i dosegu, kao što nikada nismo zatvarali vrata bilo kojoj skupini autora ili čitatelja, a često se te dvije skupine međusobno prožimaju i čine isto tijelo. Štoviše, možda smo baš svojim djelovanjem ohrabrili neke da se autaju, možda smo pomogli nekima da se mogu usporediti i objaviti po prvi puta, što im na stari način ne bi bilo tako jednostavna misija, možda smo mnoge naučili temeljne stvari vezane uz izdavaštvo, ponajprije ono književno. Ali ono najbitnije, pokazali smo da književnost može živjeti i izvan knjižnica, a da je mogu stvarati i ljudi koji nisu samop(r)ozvani arbitri elegancije novoga vremena… Kratko i jasno, uspjeli smo, ako ništa drugo, “spasiti” književnost od njezine fine, ugodne eskapističke ladičice negdje po strani društva, nikome na putu, a ovisnoj o (zastarjelim) financiranjima i ukusu (često samoproglašenih i prilično nekvalificiranih) autoriteta, a da se nismo pretvorili u nešto sasvim drugo, news ili lifestyle portal.

Ovo je bio baš jedan permanentan, sustavan, svakodnevan rad koji podrazumijeva kontakte s afirmiranim, neafirmiranim, mladim, starim, srednje starim, iskusnim, neiskusnim, ukratko autoricama i autorima svih mogućih afiniteta, sklonosti, ukusa, stilova, tematskih preokupacija ili, nije nevažno, istinskih namjera što žele s književnošću uopće reći ili postići.

A to samo po sebi predstavlja rad s ljudima: kao jedna vrsta rada-u-nastajanju-u-virtualnoj-zajednici, nešto što nismo nikada do kraja definirali, čemu nikada nismo dali konkretno ime, no svakako smo postavili visoke ciljeve: predstaviti nove ljude i iznjedriti s godinama nove narative koji, u svojoj biti, predstavljaju naš zajednički suvremeni koine. A za dobronamjernog čitatelja-gledatelja postavili smo, ako ništa drugo, onda barem fresku jednog vremena sa svim njezinim prednostima i bremenitostima, složenu književnu sliku početka 21. stoljeća u novome mediju.

Nakon nešto više od 1000 postova na stranici, nakon 800 autora koji su prošli projektom Književnost uživo, nakon barem 10.000 spominjanja u medijima, nakon 15 brojeva časopisa, nakon više desetaka predstavljanja u zemlji i inozemstvu, nakon što su brojni autori ovdje stekli svoja prva objavljivanja, a danas sustavno objavljuju u mnogim časopisima ili su se čak i oknjižili, nakon što smo dobili solidne inozemne potvrde kao i otvorili puteve novih suradnji te, konačno, nakon što sve brojke ukazuju da stvar ima smisla (da, na kraju se mnogo toga svodi na brojke!) jer očito postoji potreba, ne preostaje nam ništa drugo nego da se kao u onoj staroj dobroj zen priči “potrudimo još tri puta više”.  Zar uopće postoji neka druga opcija?

Foto: www.pexels.com

Odgovori