Maja Šiprak: Glineno nebo

Ona sam koja želi tvoju pjesmu
poeziju o očima boje šumskog meda
koja se voli ljubiti u pospana jutra
gledati u nebo od pečene gline

ona sam koja traži sebi sličnog
koji sluša i čuje
bez želje da me mijenja

ona sam koja ljubav iz romana živi
koja ljubavne pjesme odašilje na nepoznate adrese
živi u oblaku užarene tišine
i u ponoć pleše na kiši

ona sam kojoj sreća ne dolazi često
kad dođe ne otvaram joj vrata
njoj u inat oblačim tvoju majicu
i udišem mirise noći

danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa
na stolu origami spremljen za tebe
nosi ga golub pismonoša
veteran tajnih ljubavnih poruka

ona sam u čijim očima miruju vulkani
osjeti njihov pepeo na usnama – ako se usudiš
i kistom na mom glinenom nebu
iscrtaj minijature ljubavi

Foto: www.pexels.com

Odgovori