Krunoslav Mrkoci: Subverzivno srkanje juhe

Moramo tu i tamo srkati juhu, moramo si dopustiti tu slobodu, kako bismo bili kontroverzni. Mogućnost kontroverzije je kao neka subverzivnost koja se otkriva u malim stvarima, a potom se širi logikom slobode i opuštenosti i na sve ostale stvari. Namjerno sam upotrijebio riječ ostale, a ne druge jer ostale sadrži mnogo više samoglasnika i glas s te ostavlja dojam otvorenosti, za razliku od druge, riječ koja sadrži u sebi i asocira na nekakvu zatvorenost. Mladi ljudi ne vole jesti juhu. Ali što si stariji, juha ti postaje draža. I riječ draža je lijepa riječ.

Da, možda i je srkanje juhe u javnosti u skladu s bontonom. Ali tko od građana zna i poznaje sve te tamo neke knjiške propise bontona ? Ljudi u našim krajevima smatraju da stvari koje su glasne nisu dobre niti pristojne. I zato neke stvari koje obavljaju u javnosti pokušavaju obavljati što tiše jer smatraju da su samim time pristojniji i da ne smetaju drugima. Ljudi u našim krajevima većinom ne vole se isticati, osim onime što se smatra da je društveno prihvatljivo, npr. kupnjom mercedesa ili bmw-a, novim i skupim tenisicama i markama odjeće, novim smartfonom, itd.

Vole isticati sebe u svemu onome što smatraju da je društveno prihvatljivo. Manje vole isticati svoju slobodu kršenjem općeprihvaćenih normi svoje sredine. Jer čovjek od malih nogu, i to nesvjesno, upija mentalitet svog društvenog podneblja i okoline, sve dok taj mentalitet po automatizmu ne postane dio njega. A onda on ili ona, ne mora više niti razmišljati o svom mentalitetu, o tome što je društveno prihvatljivo, jer već zna što jest prihvatljivo, a što nije, pa ga onda samo slijedi, bez razmišljanja.

Možda i neću nešto postići subverzivnim postupcima u javnosti, koji niti ne krše zakon, niti ikome čine išta loše, osim što su čudni i neobični. Netko će možda pomisliti ili reći: Gle ove neotesane budale; ili gle čudaka! A možda neće reći ništa jer u tom datom trenutku nitko ništa neće niti primjetiti. Da, i naša mala subverzivnost u javnosti ponekad, u odsutnosti pažljivog promatrača, može proći nezapaženo … Ali ipak, možda će netko vidjeti i primjetiti što smo učinili, i da to nije u skladu s uobičajenim ponašanjem u takvoj situaciji, pa će reći ili pomisliti: Gle onog tamo… kako si on može dopustiti takvu slobodu da radi po svom i da bude drukčiji od ostalih? Pa na kraju krajeva, to što radi i nije nelogično … Zašto i ja ne bih mogao biti takav; tako slobodan?
Da bismo bili subverzivni u svakodnevnom životu, potrebno je biti prijatelj logike i stalno propitivati društveno nametnutu naviku. I onda slijediti logiku; ne zbog društva i drugih, nego zbog sebe.

Širenje logike i slobode subverzivan je čin kreativnosti; baš poput srkanja juhe u sredini koja ne poznaje knjiški bonton.

Foto: www.pexels.com

Odgovori