Krunoslav Mrkoci: Sator soter*

“… onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
“… gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.”

Nitko ne želi rješavati tuđe probleme.
Svatko želi pomoći sebi.

Kritizirao je postojeće stanje i službene institucije.
Postao je središte jedne nove institucije.

Poštovao je Hram, ali grdio je
svećenike.

Rekao je: Ako nisu protiv vas, onda su uz vas.
U njegovo ime osnovali su Inkviziciju.

Hrvat Katolik.
Nijemac Nacist.

Što bi na sve to rekli
komunisti
i liberalno orjentirani
socijalisti?

Ooooppsss! Prelazim u poeziju.
Uz bitno odsutstvo lirike.

Još uvijek sanjam da smo zajedno …
Za sve postoji prvi put.

Pisanje pjesama nije ozbiljan posao.
To se radi usput. Poslije posla .-.

Postoje i gluplji poslovi od pisanja poezije.
Poput napucavanja lopte za milijune.
Milijuni, milijuni te gledaju, milijune
ti i plaćaju.

Prilično smo vizualno društvo.
I vizualna vrsta.
Tko ti je kriv što se ne baviš nečim
vizualnim?

Poezija je ono što radiš kada ti se ništa drugo ne da.
Kada ti je ud mlitav, i kada ti se ne da
gledati porniiiće.

Ponekad čovjek pomisli kako je dovoljno biti djevac
da bi bio svet u Katoličkoj crkvi.
Djevičanstvo je na posebnoj cijeni.

A u Mateju, među ostalim, piše:
“Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.”

*sator (=latinski:sijač); soter (=grčki:spasitelj)

Foto: www.pexels.com

Odgovori