Krunoslav Mrkoci: Ponor nakon pobjede

Dic nobis, Maria, quid vidisti in via?
~ Blaise Cendrars ~
Tekst je poput predmeta. Perspektiva se mijenja ovisno o tome gdje stojite.
– citat iz filma Clouds of Sils Maria

Ponekad, kada nam neke stvari postanu jasne, čini nam se kao da su, sasvim prirodno, jednako tako jasne i drugim ljudima. I čini se kao da je svijet otvorena knjiga gdje je sve što je važno, ispisano jasnim i velikim slovima. No, tad se u jasnoću našeg vida, kao crv u jabuku, počne uvlačiti nesretna i zlosretna sumnja. Jesu li drugim ljudima doista neke stvari jasne i razumljive baš kao što su nama, upravo sada? … Pa niti nama nisu bile sasvim jasne sve do pred nekoliko trenutaka, kada smo “napokon shvatili”. Sumnja je sveobuhvatna, i jedino sigurno sredstvo obrane pred glupošću, i svojom, i tuđom.
Biti siguran u nešto, put je ili u propast, ili u raj, mada je ponekad to dvoje jedno te isto. Nastojanje da se zna nešto s potpunom sigurnošću, nastojanje je da se uspostavi kontrola nad stvarnošću, nad životom, i da se iz te perspektive, zapravo, koliko god to glupo zvučalo, izbjegne život. To je nastojanje da se spriječe, u najmanju ruku, neugodna emocionalna iznenađenja, da se spriječi i zaustavi nemir samopropitivanja i analize. Jesam li ja kriv? Je li stvar u meni? Ili je problem u njima?
Međutim, samo je sumnja i vječno propitivanje – život. Trenutak trijumfa i ostvarenja, trenutak je rekapitulacije, trenutak krunjenja lovorikama svih naših prethodnih sumnji, pitanja, autoanaliza i samopropitivanja. No, sigurnost je tako dosadna, i tako zatupljujuća, i jedva čekam tu prokletu sumnju da se vrati, i da me zaokupi s nečim, jer nisam navikao biti bezbrižan, i bez dvojbi. Uvijek nakon pobjede, trijumfa, postignuća, prijeti ponor.
Tako je nesnosna i nepodnošljiva ta opuštena i bezbrižna sadašnjost trenutka; trenutka, bez misli, svedena na jednoobraznu predmetnost stvari.

Foto: http://www.huffingtonpost.com/2014/10/09/kristen-stewart-clouds-of-sils-maria_n_5961102.html

Odgovori