Krunoslav Mrkoci: Bordel muza

Često sam u vlaku, na relaciji Zagreb – Varaždin, znao vidjeti umorne radnike zrele dobi kako u rukama premeću i listaju najnoviji primjerak najprodavanijih dnevnih novina u Hrvatskoj; ljudi, umorni nakon posla, vraćaju se kući.

Pažnju im privlače veliki i bombastični naslovi o tragedijama i zanimljivostima, iz zemlje i svijeta; dnevni horoskop i stranica “Vic dana”, uz koju je naravno, najčešće priložena fotografija mlade, lijepe žene, najčešće obnaženih grudi.

I da, primjetio sam kako umorni stričeki prevrću stranice, ponekad odmah žureći prema kraju novina gdje se, naravno, ističu već spomenute obnažene mlade žene. I čini se, nekako, kao da živnu pomalo, ti umorni stričeki, i oči im na trenutak zasjaje, kada dođu do spomenutih stranica.
Ljudima treba osvježenje; treba im nešto što nemaju doma uživo, a bome, niti na središnjem Dnevniku i vijestima.

Nažalost, bojim se da sami novinari koji pišu za novine ne odlučuju o odabiru tema (oni su sretni što imaju plaćeni posao), nego da tu glavnu riječ ipak ima procjena i odluka uredništva o sadržajima koji će biti zastupljeni i objavljivani.

A upravo takve jeftine novine (5 ili 7 kn) su 24sata; najprodavanija dnevna novina u Hrvatskoj.
Najvjerojatnije, neki profesor književnosti ili liječnik na povratku kući, neće jedva čekati da dohvati i otvori svoj najnoviji dnevni primjerak spomenutih novina. Profesori književnosti (barem oni koje ja poznajem) najčešće čitaju nešto od Chomskog ili pak o paradigmama postmodernizma. Neki od njih, poput jednog mog cijenjenog kolege pisca i esejista, Darka Milošića, pišu vrlo lucidne eseje u kojima razotkrivaju, ispod površine, stvarno lice i strukturu našeg svijeta, društva i svakodnevice; razotkrivaju sisteme manipulacije masama i pojedincima.

Pa ipak, i oni, koji su sami slika i prilika punokrvnog intelektualizma, pa ipak i oni se odlučuju dati naslove (blago stimulirajuće u erotskom podražajnom smjeru) svojim esejističkim djelima, poput: “55 lakih komada”.
(I sam sam pisao o tim i sličnim temama, vezanima uz recepciju književnosti u današnjem svijetu slike, pop kulture i medija, u pojedinim svojim člancima, kao što je onaj o Krležinim Pjesmama u tmini iz 1937. – o odnosu naroda i umjetnosti danas – ili pak članak: “Život porno glumice” u kojem sam pokušavao analizirati spomenutu profesiju.)

Seks, spolnost, golotinja uvijek pobuđuju i pale i privlače pažnju, čak i kada sam sadržaj i priroda teksta nemaju veze s naslovom shvaćenim na prvu, poput: Povijest pornografije, Bordel muza, itd, itd … Seksi naslovnica povećava izglede za zamjećivanje i prodaju i najintelektualnijim sadržajima i preokupacijama.
Seks može prodati gotovo sve: dovoljne su naznake sočnih oblina.
I sam sebe uhvatih (evo da priznam) nekoliko puta, kako sam, skoro pa kupio, nekakav erotski strip.

Foto: www.pexels.com

Odgovori