Kristina Plavšić: Led

I ove noći poslužićeš me bajatim riječima
i pogledom gladnoga kurjaka,
koji se rasipa smjelošću da me opijenu i obnaženu pred sopstvenošću,
umornu i blijedu Kraljicu trivijalnosti,
zauvijek otrgne iz postelje Trefovog Kralja
u čijim sam očima odavno okopnila poput aprilskih snjegova.
Rasporićeš tim zlatnim jezikom pernate jastuke
u koje sam krijući od drugih skrivala svoje
nespokoje.
Oh, plašim se krikova tih pernatih
bijelih ptica, kad puštene na slobodu progovore
mojim nemirima.

I ove noći poslužićeš me ustajalom kišnicom iz
mrtvoga bunara tvojih promašaja.
Ja ispiću sve što mi sipaš u ovu maglovitu čašu od nadanja, sav pelin i med…
I potonuću u nju čim započneš priču o nama…
Kad najviše te poželim, zgaziću sopstveno srce
i umrijeti u sebi…
Sa srcem ili bez njega, kraljica mora uz kralja.
Noćas je tako hladno…
Da l` to se snjegovi bijele ili je svemir po meni prosuo srebrni led?

Foto: www.pexels.com

Odgovori