Kristina Plavšić: Drama kolektivnih ludaka

Uzalud pokušavaš maglama zakrpiti
pukotine svoga života, osuđen na vječitu
ulogu prezrene dvorske lude, na ovoj
truloj pozornici našeg bitisanja. Tjeraju te
da se lucidno osmjehuješ,
nakićen bajkama u kosi, da treperiš poput vjetra naučen da nikada ne postavljaš pitanja i
da na svako njihovo pitanje poslušno klimaš
glavom.
Osjećaš li da ludiš od svih tih praporaca u glavi,
koji tako uporno zveče?
Kada si se poslednji put probudio sa osjećajem
zadovoljstva što dan je pred tobom samo tvoj
i što nisi osuđen da tumaraš memljivim mapama koje su drugi nacrtali za poslušne
marionete poput tebe.
Osmjehuješ se lucidno…
Ti si tek umorni statista na ovoj crvotočnoj pozornici u drami kolektivnih ludaka.
Naučio si svoju ulogu dobro.
Za ništa drugo i nisi…
Dok gvožđem po tebi sipa ova groteskna bajka.

Foto: www.pexels.com

Odgovori