Kristina Klang: Izbor iz poezije

otvoriti ću prozore neka uđe svježi zrak
rasprodati ću kuću
spaliti ognjište
kao što su mene davno
spalili na lomači
iako nisam bila vještica

to sam tek kasnije postala
kada sam se
iz praha
iznova izgradila
rodila
okoštala
kada sam dobila
novo meso na kostima
ovo lice, usne
i nos
kojim ću udisati
svježi zrak koji ulazi kroz prozor
kuće koju gradim

napisati ću ti pismo
koje nikad neće stići
koje nikada nećeš pročitati
i čija će slova biti razbacana
posvuda
nerazumljiva i meni samoj

napisat ću jedno pismo koje će disati
i biti živo
u njemu će stajati sve one lijepe riječi
koje nisam nikad rekla
i živjeti će svi oni snovi
koji se na javi gube

tamo će biti i zemlja i rijeka
u kojoj si me davno trebao utopiti
dok sam još bila snena
meka
i nestvarna
poput ovog pisma

sve je to lijepo
proljeće i sunce
ptičice u krošnjama
kondomi pod klupom
sve je to romantično
toplo
i potpuno strano
daleko
sve su to kokošje nožice
pregazile u štiklama
s paco rabanne lady million na 20% popusta

dok ja sanjam seoski put
i propupale grane trešnje

kupit ću ti kutnu garnituru
sve što je za to potrebno
jesu kut
i garnitura
lijepo ću ti obložiti sobu
sobom
tako da me možeš vidjeti
iz svih kutova
a ponajbolje
iz garniture
te
kutne

nekad mi tako dođe da pišem
da kažem što mislim
da uzviknem i da vičem
nekad mi dođe da mi
sve ode
iz mene
da sam zla vještica nad kotlom
iz kojeg sukljaju otrovne pare
nekad mi dođe da pišem
da mudrujem
da budim
i trgam riječima

poslije mi opet to dođe
i želim za ružnu riječ
vratiti stostruko
i mnogostruko se osvetiti
biti ona prava vještica
s kukastim nosom
i velikim šeširom
sricati dugogodišnje kletve
koje se prenose pokoljenjima

a onda me moja priroda ušutka
pa kaže
„dobro u tebi jače je
od svakog poniženja“

a meni je krivo, jer je u pravu

zvali su me jučer iz kraljevskog ureda
telefon je dugo zvonio
i bilo mi je čudno
jer sam prije dva mjeseca prerezala žice
koje bi mogle spojiti nespojivo
kralj i kraljica su izvrsno, kažu
i potrebna im je ovih dana jedna luda
da ih zabavlja
jer im se mali prinčevi stalno vrzmaju oko nogu
a ova veličanstva su sklona umjetnosti
i voljeli bi pogledati
dobru predstavu
potrebna im je ovih dana, jedna glumica
s ne baš previše scenske šminke
koja malo lošije glumi
jer kako su mi rekli iz ureda
kralj i kraljica najbolje glume
i ne vole da je netko u bilo čemu bolji od njih
oni to čak i ne uzimaju u obzir
kao mogućnost

zvali su me jučer iz kraljevskog ureda
nisam se javila

hajde skini se
sad se skini
dok nema nikoga
i dok su svi nitko
odmah ću te uzeti

želim te kao svi
koji su te ikada željeli
do sada
do tada
dok nisi bosa
punim stopalima stala
na ovaj pod moga srca

uzet ću te
i prije i poslije pitanja
nećeš se stići svući
nećeš se stići sramiti, dušo
jer lijepa si kao zemlja
u kojoj ću se izgubiti
u kojoj sam spreman noćima lutati
nepoznata si mi kao jezik
kojim nikada neću govoriti
a prepoznajem te
u ogledalu

zato skini se, odmah
da ne moram trgati odjeću s tebe
da ne moraš vikati – „ti si lud luđače“

znam da sam lud
pored tebe
i bez tebe
dušo

sere mi se od smisla
smisao mi je već odavna došao glave
neka drugi zaključuju
povezuju premise
i donose odluke
meni se sere od smisla
mučio me godinama
zaključavao u podrum
govorio
„nećeš izaći dok me ne nađeš“

e pa hoću jadniče
pobjegla sam ti već
iskopala rupu u zemlji i zraku
preletjela zidove
prehodala krovove

poslat’ ću ti razglednicu
u kojoj će pisati

brojevi
i u kojoj će plesati slike

poslat ću ti sliku koja će plesati jive
samo da te skinem s …
i da te vidim napuštenog
samog
i sebi nerazumljivog

više sam strijela nego luk
više sam vjetar nego laguna
al’ puno toga ovisi
i
o nevremenskim uvjetima
nadmorskoj visini
i vrsti podmorja
više sam riječ nego tišina
tišina je prazna rupa
preduboka da se iz nje izvučeš

više jesam nego nisam

mnogima je to bilo previše
dok je njihovo
meni bilo
premalo

trenutno nemam kuna
kod sebe
nemam ni na računu
knjižice nemam
ako uopće još postoje?
gdjegdje
negdje

trenutno nemam para
da ti platim
jedan poziv
jednu lijepu riječ
jedno „draga“
u mračnoj sobi

trenutno sam švorc
i nemam ni za bus
kojim bih pobjegla iz grada
u šumu
daleko negdje
samo da ne mislim o tome
kako nemam para
da ti platim
jednu lijepu riječ
za mene

mislili smo da je deda umro
prestao je disati
i to je bio pouzdan znak
kojim se utvrđuje smrt

sahranjen je u ožujku
sjećam se
inje je još visjelo s grana
iznad promrzlih jaglaca

a poslije
kasnije tog proljeća
viđali smo ga kako šeće
svojim omiljenim parkom
veseo, nasmijan

i uvijek bi nas uljudno pozdravio
u prolazu
dotaknuvši rukom šešir

garantiram ti
gle stvarno ti garantiram
nećeš ni znat da sam tu
bit ću tih
k’o crna noć
crna rupa
crvena marama bez vjetra
neprimjetan ću biti skroz
imam onaj neki plašt
za nevidljivost
tak’ da
možeš bit’ mirna
ma možeš biti i nemirna
budi kakva hoćeš
samo me pusti
da sjednem
tu
kraj tebe

noćas se moje čelo pari
parim lice nad kupelji parnom
i tijelo se moje pari
kažu da je koža tada mekša

to nema veze sa srcem
srce je i dalje tvrdo
tako piše u starim knjigama

napisano se mora poštovati
kao što se poštuju obredi
i odredi
ove vojske
koja napada

zapovjednik je star čovjek
više ne vidi na lijevo oko
a ja
baš u tome vidim svoju šansu
za bijeg

Foto: Ray Collins

Odgovori