Ivor Kruljac: Zjenica gravitacije

Vidim male crne
točkice među zvijezdama
nad morskom pučinom,
ubrzo me ljepota tame
počasti egzistencijalnom mučninom,
jedna točkica postaje
sve veća,
svjetlost se oko nje lomi
kao otpad u drobilici
smeća,
kad je zauzela nebo
odlučio sam se predat i da
strah više ne mori me,
skočio sam prema njoj
a vrijeme je teklo sve
sporije i sporije,
zamišljao sam svjedoka
koji gleda kako gubim svjetlost,
te kako sam mu pokojni iako
još nisam doživio umrlost,
jebeš tamu, nje ću
se nagledati,
pa sam se okrenuo nazad
ka svemiru koji neću više
sretati,
gledam taj beskraj koji
je postao smijalica,
pa to je mala točka u
tami što izgleda kao udaljena
petrijeva zdjelica,
svemir je nestao, a gravitacija
sve jače mojim molekulama
šteti,
izdužuje me kao da sam
špageti,
doživjevši ovo grozno putovanje
znam da ću u singularnosti
biti sretno ispružen,
mentalno i fizički po
beskrajnoj gustoći
izdužen.

Foto: www.pexels.com

Odgovori