Ivor Kruljac: O, Suzana…

Subota je navečer. Ako je Josipa samo malko pijana, onda Afrikom hara morbidna pretilost. Kratko se onesvijestila, ali sada barem može hodati prema doma iz kluba Roko. Svježi zrak i šetnja prema Jarunu olakšavali su joj mučninu. No, znala je kakav je pakao čeka prije sna, ali i sutra ujutro. Bilo bi lakše da joj se netko pridruži večeras. Međutim, samo se zbarila s nekoliko tipova i jednome pomogla rukom jer je bio zbilja sladak. Našla se pred pješačkim mostom iznad Save, koji Jarun spaja s novim Zagrebom. Ispred nje, kraj lijeve ograde, stajao je muškarac. Kako mu se približavala, shvatila je da je u crnom odijelu, poduže sivkaste kose i povećih hipsterskih naočala koje su naglašavale žalosno lice. Možda je pijana, možda je to odijelo ili njegov zreliji izgled, no to je jedan od najprivlačnijih muškaraca koje je srela. Primijetivši je, muškarac spusti pogled i rukama se primi za ogradu. U idućem trenutku, podignuo je nogu penjući se na ogradu. Ipak, namjestivši se, još uvijek nije skočio, već je izvadio neku uokvirenu sliku, pogledao je s uzdahom i bacio u Savu. Potom je ostao na istoj poziciji, kao da skuplja hrabrosti da je slijedi. Gledavši ga, izuzevši Savu umjesto Severn i vedro nebo bez kiše, Josipa nije mogla ne primijetiti podudarnosti s Hurtsovom pjesmom „Wonderful life“. A kako pijanstvo potakne na šašave stvari, tako ona zapjeva pred potencijalnim samoubojicom: “On a bridge across the Severn on a Saturday night…”
– Molim? – prekine je muškarac.
– Ništa – reče Josipa prestrašeno jer nije mislila da će je čuti.
– Čuj…
– Josipa – predstavi mu se.
– U nevolji sam pa ako nemaš ništa protiv, ne želim društvo.
Josipi je srce lupalo osjećajući kao da je nešto doista u zraku. Kratki pogled prije nego se ponovno okrenuo prema rijeci, učinio je sve razumljivim.
– Ne puštaj! – vikne zgrabivši ga. – Nikad ne odustaj, život je predivan!
Poljubila ga je. Iako je bilo za očekivati, nije se rasplakao na suvozačkom sjedalu. Auto je bio njegov, a Josipa prepijana da vozi.
U jednom treptaju, već su bili u sobi ispred kreveta u njegovom praznom stanu.
Prsten na njegovoj ruci koja joj je grabila sisu, upućivala je da je nekoć bio obiteljski čovjek. Stala ga je razodijevati uza zid , a poljupci su gorjeli poput vatre.
– Počinjem vjerovati – reče držeći je u rukama. – Predivan je život.
Josipa se brzo vlažila. Novi treptaj i već su bili goli pod plahtama usred seksa. Dok se zabijao u nju, čvrsto se uhvatila za njegova leđa. Gledala je u strop i razmišljala koliko ima sreće. Ovaj vjerojatno neće otići čim se oporavi od ejakulacije, a ona zaspi. Ovakav tip ne može biti ološ. Još ako joj ujutro pripremi kavu i doručak, mamurluka praktički ne bude ni bilo. Kao i očekivanih noćnih mučnina. Ubrzavši ritam, njen bezimen ljubavnik najavio je svoj skori svršetak. Ruke su mu s guzice prešle na bokove, a potom joj mjesile sise. Nakon toga, ruke joj je stavio na vrat. Čvrsto ju je stisnuo i spriječio dotok kisika, pritom stenjući. Svršio je, ali stisak nije popustio. Njegov pogled postao je zlokoban. Izgledao je poput kobre koja nakon svog ugriza čeka da plijen umre. Uznemirujuće, psihopatski. Zaustavio se u njoj, nepomičan i očaran njenim plavičastim usnama. Vidjevši prva treperenja na tamnom licu svojeg ljubavnika u mračnoj sobi, Josipa je shvatila da je ovaj nije davio kako bi lakše doživjela orgazam (usput, nije bila ni blizu). Brzo, mora se boriti. Pokušala mu je naći palčeve i savinuti ih kako bi popustio stisak. No, nije ih mogla locirati. Sve je slabija. Tada mu je tek primijetila blago klempave uš is kanalima širokima kao da je i on nešto primio u njih. K tome, njeni prsti imaju plave umjetne nokte. Samo da ih zabije i spašena je. Podigla je ruke, no onda ih zaustavila u jednoj točki u zraku. Čak i ta trenutna visina joj je postajala sve teža za održavanje. Pospana je, demotivirana, željna kraja. Ruke su joj naglo pale na plahtu kreveta. Trepereća poruka očiju je poput televizora punog mrtvih piksela snimala njenog ubojicu, prije nego je sve nestalo.
Đubre (zovimo tako našeg ubojicu u znak osude njegova zločina), nakon što se obukao zapalio je cigaretu. Popušivši je, iz ormara u kuhinji izvadio je nekoliko vreća za smeće i u nju stavio Josipu s hrpom kamenčića koje je prikupio tijekom tjedna po raznim mjestima, a najviše po Bundeku ili Jarunu.
Iduće subote, bacio je Josipu u rijeku s istog onog mjesta gdje ju je upoznao. Zapalio je cigaretu, diveći se kako još uvijek nitko nije otkrio da su ispod njega, u plitkom mulju, pokopani leševi pet djevojaka. Ivana, Jasmina, dvije Maje, Marija i sada Josipa. Sve su voljele „Wonderful life“. Popularna je ta pjesma. Tako je divna i sve su htjele doživjeti romantičnu ljubavnu priču poput Susie, ili naški, Suzane. Samo što su to bile dvije Maje, Josipa, Ivana, Jasmina i Marija. Đubre okrene pogled prema Jarunu, odakle se svake subote vraćaju pijane djevojke iz brojnih noćnih klubova. Evo i sada jedna lagano tetura prema njemu. Dirajući sako, napipao je u unutarnjem džepu okvir u kojemu je bio prazan papir, ali koji u sljepoći tame i alkohola može proći kao kakva slika njegove žene, baš kao u spotu. Bacio je cigaretu i zauzeo poziciju za „samoubojstvo“. Nadao se da će večeras konačno upoznati Suzanu.

Foto: www.pexels.com

Odgovori