Ivor Kruljac: Doggystyle teror

Laju prijeteće iza
dvorišne ograde,
strahovi i traume potaknu sjećanja
da prorade,
kad se s lanca trgnu, a njihovi se
zubi prema djetetu vinu,
dobro znam što bi bilo
da se nisu utisnuli
u triciklovu osovinu,
skočili bi i gurali mi njušku
na facu,
zarili očnjake i stali me trgati,
a vlasnik bi me sa strane
umirivao
da se samo žele igrati,
no psi su respektirani
a ja sam lud,
no ne i ljudi koji kupe
njihova govna
koja seru posvud,
pas me mora onjušit
i procjenit jesam li
dobar,
ako se slučajno zbog straha
trgnem, tko mi kriv
reći će mi njihov gospodar,
ako i ne volim
odmah mi kopaju grob,
ljudska su prava upitna
ali je nemoralno biti kanofob,
psi vladaju, a ljudi se vlasničkom
strukturom samo tješe,
psi ganjaju štap
ali vlasnik u njihovom ritmu pleše,
a ja sanjar i pljuger,
sanjam mjesto gdje
cuko mijenja zὕcker,
naporno ću raditi
i
priuštiti si Kinu,
utopiju gdje psi gurmanu
u slast
ginu.

Foto: www.pexels.com

Odgovori