Igor Petrić: Strah od gubitka

SAM, opet
i neprestano sam
otkad si otišla ne ostavivši
ništa do praznine u njemu.
Potpuno bez tebe,
on, slobodan
i okružen
samoćom i pogledima drugih.
Zašto?
Neprestano pitanje.
Kako?
Nemoguće dosadno.
On je ostavio nju ili ona njega „bez razloga“.
Samo dosada
kao jedan običan jesenji dan
prepun srušenog lišća i ugibajućeg drveća.
Sve je bez veze
i više mu se ne hoda,
ne živi,
ne sluša,
tih nekoliko dana sjećanja,
a onda opet kao da ništa nije bilo
do običnog zapisa u dubini njegovoj
koja prerasta u bol.
Svaka samoća je drugačija,
usamljenija od one prije
i što ih više imaš
uspio si (misliš sam za sebe),
ali jesi li ostao nekažnjen,
hoćeš li patiti,
misliš li o njoj poslije svega,
osjećaš li se slobodno,
sretno,
bez veze.
Ako ti se javi, zamoli za oproštaj
što ćeš učiniti?
Vratiti se, poniziti ili odbiti je,
govoreći joj da si zauzet,
nakon svega kao on,
ali ti nemaš hrabrosti popustiti,
bar on nije imao
i opet je sam.
SAM, opet
i neprestano sam
dok ne odlučiš
napraviti prvi korak
i tako neprestano
dok ne odeš zauvijek.
Jednostavno dosadno.
Sam kao i prije
u svijetu nekih
kao ti.
Sam
i bez toga.
misliš o njoj, koju
iz straha ne možeš zaboraviti,
ne smiješ.
Unutarnji glasovi
probijaju tvoje …
Piješ kavu bez šećera.
gorčina, sve je kao prije.
Ne javlja se, ti ne zoveš,
„ona čeka“, nadaš se
i misliš da je glupača
jer sam si i izgubljen.
Jesu li iste kao i mi
ili smo i mi samo
jedno?
Zamisli da si ona.
(recimo da jesi, pokušaj zamisliti)
Bi li znala, sramotila se
čekajući oproštaj
za nepostojeće,
ti si kraljica, ti si uvijek u pravu,
gospodariš svojim i njegovim ponašanjem,
jer sve ovisi o tebi.
On bi …
ali to nije to
jer ti si ta koja odlučuješ,
u prednosti si nad njim,
nad njima i …
(opet si on, iako ne odlučuješ
o svemu, a to bi jako volio – ne bi li?)
Opet si sam,
misliš o nečemu,
jednostavno, bijelo polje.
Glupo je misliti o tome.
SAM, opet
i neprestano sam,
jer one su
neke tamo bez kojih ne postojiš,
jer si jednostavno takav.
Ne možeš dugo biti sam,
a kad si s nekim,
opet ne možeš dugo.
Nedostižan si svom sebi
kojeg dovoljno ne poznaješ
i slušaš:
„… sve moje ljubavi su mrtve,
stisni me uz sebe,
zagrli čvrsto
u znoju, u strasti u krvi …“
Voliš je …?
Pomisliš na nešto više.
Učinio bi sve za još jedan trenutak.
Osjećaš se prevarenim, zaboravljenim.
SAM, opet
i neprestano sam
u sebi i sa sobom
Vani je sunčano, hladno, neki mjesec
(nije važno koji).
Pronalaziš stvari kojima te darivala.
Gledaš ih i prisjećaš se ljubavi.
Možda sretne,
ali ipak ljubavi.
Patiš, neprestano misleći
o njoj.
Žao ti je …
Kako vam je bilo lijepo – zajedno,
razmišljaš sanjajući sam
i pronalaziš malu ukrasnu kutiju u koju
spremaš
posljednji dio već zaboravljene ljubavi
koji je nekad pripadao njoj.
Misliš u mraku
svoje sobe
o …
SAM, opet
i neprestano sam.

ZAŠTO?

Foto: www.pexels.com

Odgovori