Igor Petrić: Smisao

Smisao tvog života
Trebala bi biti spontana,
ničim ograničena slika,
Ni kriterijima zdravog razuma,
ni kriterijima materijalne koristi.
Tvoj život treba teći mirno,
Bez požuda i nepotrebnog trošenja,
Bez htijenja i suvišnih pitanja o smislu zidnih slika
Umornih plesača
S krvavo-znojnim nogama
Koji teže svjetlosti i prozračnosti.
Tražeći smisao, možda ga pronađeš
U neobjašnjenim snovima
Vojnika na pogrešnom frontu,
Gdje s pticama u posljednjem zagrljaju,
Umiru odsjaji tužnih očiju.
Trebam li?
Nevino pitaš se, dok nesvjesno analiziraš
Sudbinu mrtvog djeteta
Iznad uspavanih rijeka sjećanja.
Osluškuješ zvukove davno zaboravljenih melodija,
Koje nečujno, gotovo šaptom iz daljine,
S kapljama prvih jesenjih kiša,
Drhtavim glasom
Odašilju
Vijest o mjesečevu krvavu sjaju.
Ipak, ne trudi se previše.
Smisao tvog života
Ono je
U što je teško proniknuti,
A to najmanje
Očekuješ,
Zar
Ne?

Foto: www.pexels.com

Odgovori