Igor Petrić: Delegirani, umišljeni, sami

Odakle vam pravo gledati bez veze,
govoriti o drugima izmišljene projekcije.
Odakle vam pravo
prigovarati dok dišete u sobi za pušenje
Iznad vode svjetlo je jasnije
i vjetar neometano zaobilazi prepreke.
Što vam je? Što skrivate u rukama?
Ako vam bilo što smeta, izađite na površinu
i maknite svoje prepotentno nabrekle stanice.
Prepustite se vjetru i živite.
Što vam je?
Pitam iz znatiželje. Nemam ništa protiv vas,
nemam skrivene namjere kad kažem: dobro jutro,
dobar dan.
Sasvim slučajno ili namjerno,
primjećujem da više ne vidite dalje od sebe,
nitko vam ne treba i u zadnje vrijeme
mislite o sebi samo najbolje.
To je u redu, ali i drugi postoje.
Svi oni koji su za vas samo sjene.
Sjene u koje upirete prstom iako svjesni da razlike su male
skoro nevidljive, vi ih i dalje uporno pravite,
bez obzira na posljedice,
prizivate prošlost iako u sadašnjosti živite.
Mogli bi ponekad zatvoriti prozore.
Buka koju proizvode vaši zvučnici
previše je stvarna i zagušljivo uništava
sve smislene odgovore.
Kako vrijeme prolazi, ta vaša prepotentnost,
sve više i više izluđuje.
Pritisak raste i to ne sluti na dobro …
Želim da nestane!
zato vas još jednom pitam: Što vam je?

Foto: www.pexels.com

Odgovori