Igor Petrić: Dan za danom (čovjek izbezumljen svakodnevnim aktivnostima)

Hodam …
nezaustavljivo,
trudim se nečujno.
Pomaže im pločnik obrastao mahovinom.
U daljini prometni znak za obvezno skretanje.
Danas ne želim skrenuti.
Sve prepreke nastojat ću srušiti.
kroz blato i vodu jednostavno proći.
Hodam …
nezaustavljivo,
trudim se neprimjetno.
U daljini još jedna gomila nezadovoljnih radnika
koji odavno ništa ne rade.
Ne čujem ih, samo vidim.
Možda opet urlaju bijesno,
izvikuje jeftine parole
koje odavno nemaju smisla
i nikome ništa ne znače.
Hodam …
polupraznim ulicama
koje poput crijeva izgladnjele zvijeri
vijugaju lijevo, vijugaju desno.
Ništa se ne događa tamo gore među zvijezdama.
Nitko ne primjećuje sve te ljude razbacane
i ptice na golim granama umirućeg drveća.
Sutra, a možda već i danas popodne
negdje iz pola četiri
ponovno ću krenuti prema kući
iz koje sam ujutro izašao.
Hodam …
nezaustavljivo,
trudim se nečujno,
trudim se neprimjetno
stopljen sa sivilom istrošenog asfalta
i tako godinama,
dan za danom
jednostavno
hodam …

Foto: www.pexels.com

Odgovori