Igor Petrić: Bez komentara

… ostao sam danas
zatečen tvojim pogledom
u masi nepoznatih ljudskih prikaza,
toliko bezličnih da ih, jednostavno,
već godinama
ne primjećujem.
Osjećaš li me?
Trebaš li me
onoliko koliko i ja trebam tebe?
Ako je to tek umišljaj,
najtoplije zahvaljujem
na tom jedinstvenom trenutku
ispunjenom vibracijama
koji, kroz vrijeme,
zaobilazeći nepoznate glave,
uzdignutih jedara
neprekidno plovi
do mojih osjetilnih pipaka,
moždanih stanica
cijelog tijela – SVEMIRA …
Ako sam u krivu
i tvoje su namjere ozbiljne:
povedi me sa sobom,
oslobodi okova depresivne stvarnosti
izgubljenih godina
i uzaludnih traženja, trošenja.
Povedi me …

Foto: www.pexels.com

Odgovori