Grozdana Poljak: I Sunce ponekad prođe ispod moga balkona

Oči su tvoje
Jezera bez dna
U njima pluta moja sjena
I zaranja, zaranja
Osmijeh
Otvoreni dlan
Kao kaplja vode u njemu snivam
Da život može biti drugačiji
U spektru tvojih boja
Se ljeskam dok tako počivam
Držiš me cijelu
Tvoj hod
Planina tiha
Utočište osamljenih ptica
A ja sam u njoj
Velika, velika
Stvorena od daha duša
Koje počinuše pred tvoj izlazak
Časkom si razlio moje tijelo
I smočio moje čelo
Jer ja sam
Malena, nevažna
A u tebi se osjećam
Kao uzavrela plima
I udaram, udaram
Tvoje ruke, moje ruke
Jedna su vena
Spokojem dišu
Ti planina
A ja samo pjena

Foto: www.pexels.com

Odgovori