Dmytro Čerednyčenko: Naraštaji (I)

Sljedećih nekoliko dana objavljivat ćemo poeziju vrhunskih ukrajinskih književnika u prijevodu našeg suradnika iz Kijeva Volodimira Krinickog. Ciklus objavljujemo pod skupnim naslovom Naraštaji. Kao i inače u slučaju kada imamo ovakvu lijepu međunarodnu suradnju, posebno smo ponosni i s velikim vas zadovoljstvom pozivamo na čitanje.

Samoironija

A oblak je takav
da je Dnjepar pocrnio.
Prozori su čamaca zasvijetlili.
Oči auta su zablistale.
I planine su progovorile.
A ja sȃm se na mostu
nad autima
pa čamcima
divim
kako u moju kuću
udara grom.

Bratstvo

Čovječanstvo se čini kao drvo:
Svaka grana
Ima svoju pticu,
Svaka ptica
Ima svoj jezik.
I zajedno su stablo,
Zajedno su zbor.

* * *

Za vas
Od kuće  –
I u službi.
Od posla –
I već kod kuće.
Ne morate se tresti
U autobusima
Tri stotine i šezdeset
Minuta
Nema potrebe hodati
pješke
I mušice u košulju
Ne lete…
Vrijeme
je vaše.
Sva vječnost je vaša.
Ali
Je li trenutak vaš?
Hoćete li biti u mogućnosti
Ikada znati
Kako on boli?!

* * *

Hej, topole,
Topole…
Doletjeli su
Sokoli
I pitaju:
– Zašto ne letite?
– Ako ćemo leteti,
Kako ćete znati,
Gdje je rodna zemlja
Što vam je dala krila.

Preveo s ukrajinskog Volodimir Krinickij

Dmytro Čerednyčenko je rođen 30. studenoga 1935. godine u selu Mežirič oko Kaniva. Ukrajinski je pisac, pjesnik, književni urednik, učitelj i umjetnički kritičar. Član Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine od 1979. Prevodi s bjeloruskog, latvijskog, mongolskog, slovačkog i češkog jezika. Najveći prevoditelj litavske književnosti u Ukrajini. Laureat brojnih književnih natjecanja i nagrada.

Odgovori