Denis Kožljan: Lutke na koncu ili leteći mravi

Ma bravo jaaaa… Konačno se dosjetih da napišem nešto što mi je danima na vrh jezika, a vrijeme me lomi i ne dopušta mi, ne daje mi termin… Jer i ja sam, iako prošla pola stoljeća još uvijek samo lutka na koncu, a moji animatori izmjenjuju se od onih kojima je mudrost pri rođenju ostala u koprivama, pa do sadašnjih nekih kraljeva koji su stali na vrh društvene nastambe i licemjerno odašilju negativne signale.

Nije važno je li od stoljeća sedmog ili mnogo ranije, dopala me sudbina da osvojim status stranca u vlastitoj kući, da li zbog straha da nešto krivo ne prolomim i završim u ćuzi ili pak otac i mater nadjenuli mi pogrešno ime, odgajali pravo i pošteno, prizemljeno. Ma ne pali to kod nas, trebala sam staviti masku i preobraziti se u letećeg mrava, ispuštajući otrov na vrat svakog tko mi ne da pravo na egzistenciju, na djelomični hedonizam.

Napokon, ako mogu Oni (velikim slovima znate zbog čega), onda pak mogu i ja, moja djeca… zašto ne bi i mogli moji unuci. Krasti, potucati se po smrdljivim kavanama, ližući oltare i onda… “lets go”, ravno na čelo. Preuzeti zvonik Svetog hrama, kormilo nekih Hypo riznica, mjesta gdje lova samo šiba i istovremeno nitko ti ništa ne može. Ti nisi kriv za propuste, ti si tek lutkica na tankom koncu ili junakinja predstave Sjena. Nitko ti neće zamjeriti što god mrsko učinio, tvoja uloga iako negativnih kontura može postati tek djelićem posranih medija i dobiti lajkove, lajkove, lajkove… To su momentalno vrijednosti koje se cijene u ovom zamućenom kapitalizmu gdje svatko svakoga, da ne zamjerite,  … “u onu stvar”.

Biti dobrica, poštenjačina, odgovoran, discipliniran, samosvjestan, altruistički nastrojen, humanist… pihhhhh… to je tek sramno sakaćenje vlastitog postojanja. Jao si ga onome tko se u budućnosti bude držao vrijednosti takvih i sličnih epiteta, otpast će u sekundi s konca i time će se satrti zauvijek njegovo ime i prezime, loza i buduća pokoljenja. Animatori su jedini važni u cijeloj priči, oni vedre i oblače, a ako učine pogrešan korak, sami sebi određuju sankcije koje to nisu.
Pa ti čovjek (ako to zaista jesi), trudi se biti dio Svemira… nema šanse… nema te više kao ni Boga, Spasitelja svijeta…

Foto: www.pexels.com

Jedna misao o “Denis Kožljan: Lutke na koncu ili leteći mravi”

Odgovori