Borna Tićak: Društvenomrežna autofetišizacija

Long time no see dio je američkog slanga koji bi opisao moje izbivanje iz svijeta piskaranja dulje od pola godine. Činjenica je da se stvarno dugo nisam ulovio tastature, tako da mi cijela ova situacija nalikuje na izbor pape: nakon mjeseci i mjeseci nastojanja pronalaska neke dobre teme koja bi se mogla obraditi i konstantnog ispuštanja crnog dima, došlo je i vrijeme za ispustiti bijeli dim. Habemus articulum!

No, stavimo šalu na stranu. Činjenica je kako je, unatoč mojoj velikoj ljubavi prema politici i društvenim pitanjima u Hrvata, došlo do prezasićenja upravo tim temama te sam se odlučio pozabaviti obrascima ponašanja kao i sveprisutnim pitanjima o funkcioniranju moje generacije. Očito je da je nastupilo kompletno pretumbavanje kulturnih i društvenih vrijednosti, a je li to dobro ili ne, na pojedincu je da procijeni.

Iako je Instagram prvenstveno osmišljen kao medij na kojem će pojedinac postati vlastita mala umjetnička djela i na taj način izazivati zavist zbog vlastitoga ‘izvrsnoga života’, za razliku od njegovih pratitelja, zakoračio je u potpuno drugu stranu: htjeli si mi to priznati ili ne, postao je medijem online upoznavanja, tako da mu slobodno možemo nadjenuti i epitet dating aplikacije.

Pojedinac kao malo umjetničko djelo.

U centar problematike ovog komentara postavit ću sustav vrijednosti i moduse ponašanja pripadnika generacije mladih, ali se neću bazirati samo na prostore Balkana, već ću gledati širu geografsku prizmu. Ono što definira gotovo svakog teenagera, kao i dvadesetogodišnjaka današnjice, su društvene mreže. Ne, Fejs više ne mogu percipirati kao društvenu mrežu, on je postao dio mainstreama kao platforma prvenstveno namijenjena komunikaciji za potrebe studija i posla. Na pijedestal današnjice su se postavile drugačije platforme s potpuno različitim funkcijama: Instagram te aplikacije za online upoznavanje (GoodMatch, Tinder, Badoo, Grindr – ovisno o seksualnoj orijentaciji i preferencijama pojedinca). Iako je Instagram prvenstveno osmišljen kao medij na kojem će pojedinac postati vlastita mala umjetnička djela i na taj način izazivati zavist zbog vlastitoga ‘izvrsnoga života’, za razliku od njegovih pratitelja, zakoračio je u potpuno drugu stranu: htjeli si mi to priznati ili ne, postao je medijem online upoznavanja, tako da mu slobodno možemo nadjenuti i epitet dating aplikacije.

Okej, i gdje je tu sada problem ako su se Instagram i njemu slični nametnuli kao stupovi potpore egotripera naše generacije? Problem jest u tome što danim konsekutivnim procesom dolazi do opće dehumanizacije. Naš život (i to poglavito mislim na društvenu sferu života, iako, na žalost, ni druge nisu pošteđene) mic po mic seli se upravo na već spomenute platforme: nastojimo se prikazati boljima nego što to uistinu jesmo, a mane nastojimo zasjeniti. Taj proces u sociologiji odavno je poznat kao upravljanje dojmom o sebi, samo što je trenutno to upravljanje dobilo drugu dimenziju. Naravno da se svatko želi i u stvarnosti prikazati što boljim, i to je potpuno legitimno, no na internetu ne postoje te zamišljene barijere, granice koje nećete prijeći čisto da ne biste iziritirali okolinu predstavljajući se centrom kozmosa. U virtualnom svijetu pojedinac je usmjeren isključivo na sebe zbog nedostatka face to face kontakata te počinje skretati putem autofetišizacije, predstavljanja sebe kao živog bića koje mater rađa jednom u, najmanju ruku, sto godina. Tako se fotkaju skupocjeni predmeti koji se ne mogu priuštiti, na vlastite fotke nabacuju se gomile filtera kako bi se izgledalo kao da se upravo sišlo s crvenog tepiha, slika se otmjeno pijančevanje po još otmjenijim bircerajima i to se sve, naravno, poprati milijunima hashtagova čisto kako bi vašu fotku vidjelo što više ljudi, lajkalo ju i, u konačnici, vama (kao vlasniku profila) erektirali ego učinivši vas popularnijim u tom teatru perverzija. Ali, svi mi koji smo korisnici Instagrama prešutno to prihvaćamo, a jedino što nam preostaje jest pretvoriti cijeli online način života u grotesku ismijavajući svaki kutak ovakovoga novog oblika društvenog života.

Tako se fotkaju skupocjeni predmeti koji se ne mogu priuštiti, na vlastite fotke nabacuju se gomile filtera kako bi se izgledalo kao da se upravo sišlo s crvenog tepiha, slika se otmjeno pijančevanje po još otmjenijim bircerajima i to se sve, naravno, poprati milijunima hashtagova čisto kako bi vašu fotku vidjelo što više ljudi, lajkalo ju i, u konačnici, vama (kao vlasniku profila) erektirali ego učinivši vas popularnijim u tom teatru perverzija.

Problemi s erekcijom?

U cijeloj toj priči meni omiljena odskočna daska za ukrućivanje ega pojedinca jesu aplikacije koje omogućuju povećanje broja follwera profila, kao i povećanje lajkanosti fotografija. Lijepo odete na trgovinu aplikacijama, skinete si to malo čudo i, hop, odjednom si natovarite stotine lažnih profila kao vlastitih pratitelja i vjernih lajkača fotografija. No, koliko sam upoznat s tim dosegom naše civilizacije, mislim da se usluga plaća cijenom od nekoliko dolara. Ali, hej, u ljekarnama se daleko više novaca ostavlja kako bi se omogućilo dizanje neke druge stvari; pa onda nekoliko dolara za podizanje ega stvarno je prava sitnica.

Ono što je meni neshvatljivo jest podrijetlo danog intrinzičnog poriva za popularnošću utemeljenom na lažnom predstavljanju. Zašto bi netko htio i volio biti poznat po nečemu što njega uopće ne karakterizira? Je li u igri neka nova psihološka metoda liječenja vlastitih kompleksa? Žao mi je, ali odgovor na to pitanje mora dati stručnjak, a ne student okarakteriziran prokrastinacijskim ponašanjem.

Gotovo svaki Instagramer kojemu je stalo do vlastitog ugleda posebnu pozornost prirodaje biography sekciji vlastitoga profila.

Kako postati tipična Instagram treba?

Gotovo svaki Instagramer kojemu je stalo do vlastitog ugleda posebnu pozornost prirodaje biography sekciji vlastitoga profila. To područje uvijek predstavlja ulaz u tuđi online život, svojevrsni limb iza (ili bolje rečeno ispod) kojeg slijedi pakleno dobra sekcija fotografija oblina u žena, odnosno bicepsa, tricepsa i ostalih cepsa u muškaraca. Eh, sad se postavlja pitanje što točno napisati u vlastitom biographyju. Najbolji način da prikrijete svoju nemuštost jest da ju napunite emojijima koji bi trebali slikovno interpretirati vaš život. Druga, must have natuknica jest fakultet na kojem studirate. Bože moj, ne samo da treba pokazati kako je lijep, već treba pokazati i da će uskoro školovati, a samim time biti poželjna udavača, kako bi rekao jedan moj poznanik. Ostale, fakultativne natuknice mogu aludirati na tip vaše prehrane, jeste li zagovornik ili protivnik zdravog života, jeste li ovisnik o putovanjima ili pak coffee addict. Kada ste sve to ispunili, to je to. Službeno dobivate status Instagram trebe.

Odmah se moram ograditi, ali i zaštititi jednu skupinu od vlastitih napada. Normalno je da osobe koje su u javnom životu koriste spomenute platforme na spomenuti način iz izričitog razloga što se one moraju prodavati na nama svima poznatom tržištu rada. To je jedan od brojnih načina kako sebe prezentirati široj masi. No, ono u što me nitko neće uvjeriti jest da toliki broj mladih ima potrebu koristiti medije kao alat samopromocije. Tim ponašanjem polako koračamo prema svijetu potpuno istumbanog sustava vrijednosti gdje je društvenomrežna autofetišizacija proces koji karakterizira pojedinca ne ograničavajući se samo na prostore Lijepe naše, već zahvaćajući svjetske razmjere.

Foto: www.pexels.com

Odgovori