Blanka Will: Kada sam bio netko drugi

Imao je neke čudno ukliještene slike u glavi, možda je bio previše popio ili je vino bilo loše ili ga je spopala melankolija. Svijet mu se nekako razglavio na slike bez dodira, odbjegle rečenice što tumaraju bez cilja, ulijeću u priče koje tada poprimaju različita značenja mijenjajući ih hitro kao pomahnitali kaleidoskop. Tražio je ulaz nikako ga ne mogavši naći, kao da su mu priče dodijelile sporednu ulogu ili ga posve izbacile iz postava pa se neuhvatljive prerušavaju, izmiču i skrivaju.
Tko je muškarac što je sjeo za šank u kaputu neodređene boje, ne skidajući šešir naručio neko žestoko piće, zabacio glavu i jednim ga pokretom sasuo u grlo? U kojem trenutku je ušao? Zašto se baš ovdje zatekao? Da li se sve već dogodilo ili tek čeka da bude dogođeno?
Naručujem piće, saspem ga u jednom gutljaju, navlačim šešir dublje u lice i napuštam lokal u kojem vonja po opušcima i jeftinom vinu.
Ramenom se okrznuo o ženu koja je s vješalice skidala kaput.
Izašao u noć kojoj nije mogao ništa ni dodati ni oduzeti.

Foto: www.pexels.com

Odgovori