Blanka Will: Dan (miholjski)

hvata me za ramena
ulazi u misao
u rečenicu
u dah
omeđujuć ga krilima
smaragdnozelene boje
u jednoj ruci mu vaga
u drugoj mač,
od njegova prisustva
vjetar se diže nad vodama
(kao prigušen jauk).
Pogledom siječe val
naplav i mrtvi ladolež,
voda drhti
nagrizajuć
vrbe i šiblje i magle
s rubova klizi suza
kao krizantema
kad je ošine
prvi mraz
dok gledam
kako pod umornim
nebom
prolazi
davna
ja.

Foto: www.pexels.com

Odgovori