Antonia Padovan Kralj: Četvrtak nastupa

Izvinjava se noći bez broja još jedna nedefinirana ura, a rano proljeće ushićeno priprema stage za sljedeći nastup… Ni jedan dan nije beznačajniji od drugoga. Nijedan podcijenjen, nijedan manje vrijedan. Četvrtak bez posebno predviđenog ishoda lagano priprema srijedu na odlazak. “Do svitanja”, veli joj glasom prenaglašene želje, glumeći švalera i gospodina ujednom; mada mu ne pristaje ni jedno od to dvoje. Ipak, uspijeva da je slatko nasmijava prenapuhanom upadljivošću svog truda, jer ona ga već predugo poznaje kao dječaka željnog priznanja među drugim danima; pa mu blagonaklonim pogledom bez riječi daje podršku da nastavi gdje je stao… Jer je nedjelja daleka, a i oduvijek je naklonjenija ponedjeljku nego ikakvim sredinama. To loše iskamuflirano zavođenje što nimalo ne naginje ruskim ljubavnim romanima, nosi mnogo više iskrenosti i zajedništva nego sve tone slatkih riječi kojih se naslušala u reprizama propalih “veza iz snova”. Njega nikad nije ni sanjala. Samo prirodno prihvaćala. Kao niz skladne teatralnosti u njihovom preboljenom djetinjstvu o kojem su navikli šutjeti. Srijeda je voljena među izgubljenima. Nju nitko nema potrebu tračati ni putem prošlosti ni budućnosti. Skromno nosi svoju ženstvenu zanesenost kao naravnu sjetnost svih izmantranih čarolija globalne svakodnevnice. Četvrtak spremno čeka pred vratima. Otključano. Bez zvona, bez kucanja. Sva iznenađenja dobrodošla. Sva fluidna spontanost spajanja naizgled nepovezivih poznanstava dignuti će smisao i apsolutnost na puno viši rang u odbrojavanju do ljeta. Stage je spreman. Uzbuđeni statisti pod magičnim krošnjama golicave zore uvježbavaju svoje šapate po zadnji put pred nastup. Izvinjenja su prihvaćena, makar i ne stigla do određenih adresa. Bitne su namjere, a ne podmukla htjenja neprijatelja što se ne izjašnjavaju o pripadnosti svojih bezimenosti. No dosta zakuhavanja… Proljetni sunčani četvrtak uskoro će biti serviran. S osmijehom nek’ ga prožive svi željni iskrenih osmijeha. Za stapanja. Za ujedinjenja van granica naziva. I bez velikih slova, poštovanja se čitaju i iz samih pogleda.

Foto: www.pexels.com

Odgovori