Andreja Malta: Tvoja šićušna šarena školjka

Jednom
Ne sjećam se više kad
Puno je vremena prošlo
Od tad’
Izvukao si me iz plićaka
Uzavrelog mora
Svojom malešnom
Debelom ručicom.
Divio si se
Meni, sićušnoj šarenoj školjki
Od radosti si vikao:
‘Gle’, mama, što sam našao!’
Nosio si me u kantici
Zalijevao me morem
Kruhom si me hranio
Sjenu si mi pravio.
Navečer sam spavala
Ispod tvog prugastog jastuka
Bila sam samo tvoja
A ti si bio samo moj
Sve do jednog dana
Kada si me uplašen
Od velikog morskog vala
Nehotice ispustio
Iz te svoje mekane
Malene, nježne
Dječje ručice.
I dok sam tonula u dubinu
Čula sam tvoje plakanje…
Kroz neko vrijeme
More me konačno
Izbacilo na žal.
Nadala sam ti se
Dječače
Ali tebe više nije bilo.
Sada sam sama
Na žalu
Među kamenčićima
I sitnim pijeskom
Poput broda usidrena
Miluje me sunce
Miluje me povjetarac
Miluje me more
Svojim nježnim valovima.
Ali ni jedno od njih troje
Nema ruku poput tvoje
U koju bi stala
Sićušna školjka poput mene
Malešnu, toplu,
Nježnu, punu
Nevine dječje ljubavi
I topline
Kao ti.
Sada plačem ja
Tvoja sićušna
Šarena školjkica.
Nedostaješ mi
Sve do bola
Dječače moj maleni…

fotografija: pixabay.com

Odgovori