Aleš Jelenko: Gustoća izrečenoga

Mirišem:
crvene oblake koji se
polako nastanjuju u meni.
A ja se nastanjujem
u samome sebi.

Samo izbuljene zjenice oka,
bačene u betonsku katakombu,
pružaju dovoljan odgovor,
ne, ne za mene i
ne, ne za tebe, Kosovel,
jer ti znaš da je
miris brži od svjetlosti,
jer ja slutim da će se
sunce obojiti u crveno.
Dosta sakaćenja!

I gdje drugdje no ovdje,
napisat će se prva riječ;
poezija je uvijek taj nos
na pasjoj njuški.

Preveo sa slovenskog: Milan Zagorac

Foto: www.pexels.com

Odgovori