Maja Šiprak: Koktel

nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze

prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki

razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!

u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli

Foto: www.pexels.com

Neven Lukačević: Mir je prljava riječ

Mir je prljava riječ
za klince što glume pse rata
što jedva čekaju nešto kao 11.9.
da se rašire poput bubonske kuge
Tada glume san templara vitezova
u križarskom ratu nametanja demokracije
a uistinu, bude se kao imperijalni jurišnici
univerzalni vojnici Billa Donovana
Bore se za mir
a bore se za stage
Bore se za tebe, mene ,tamo nekoga
a bore se za nevidljive niti moći
Mir je prljava riječ
da bi se opravdalo djetinjstvo
puno dječjih igračaka nasilja i kopalja
odrastanja i nadjačavanja u parku iza škole
Mir je prljava riječ
od 180 cm visine
što ograđuje žicom brata svoga
bez koga Džingis-kan jaše sam
bez koga Cezar živi u sretnom braku daleko od Rima
Mir je prljava riječ
za mesnate vreće koje glume ljude
Mir je prljava riječ

Foto: www.pexels.com

Igor Petrić: Noćas, prije nego zaspiš pored mene

Zatvori prozore i sjedni pored mene.
Navuci zavjese i raspusti kosu.
Pogledaj
nebo je noćas crveno,
ogromno,
more plavo biserno zapljuskuje obale,
zvijezdama se ne zna broj.

Primi me za ruku.
Primi čvrsto
i nježno nasloni glavu uz moje rame,
moje lice, prste, tijelo.

Čujem i osjećam kako dišeš.
Osjećam opet i osjećam sve.
Ti treperiš, nježno gledaš oko sebe.

Čujem kako sanjaš i govoriš u snu,
kako ti srce kuca.
Čujem
kako dišeš pored mene.

Kad se odmoriš,
kad se probudiš
otvori prozore i razvuci zastore ako želiš.
Otvori vrata i sruši sve zidove,
ne trebaju ti, ne trebaju nam više.

Foto: www.pexels.com

Franjo Matanović: Rasadnik dobrote

što je država
pod koju su nas svrstali
da bismo plaćali poreze
da bismo bili pod kontrolom
svrstali su nas pod zastave
udarili pečate preko naših slika
(danas neke elektronske zaštite i
brojeve i kodove kao da smo novčanice
da nas nebi tkogod falsificirao)
a evo
makar mi Bosanci
smo dokaz da nam je dobra
svaka država
dakle da je nepotrebna država
dobri smo i vrijedni od istoka do zapada
sa sjevera i sa juga
kaže u šali
i misle ozbiljno
Bosanac otišao u svijet
pa se ne zna vratit kući
ali uistinu
ona naša Bosna
je rasadnik dobrote
u koji siju mržnju

Foto: www.pexels.com

Sara Mrak: Lijepa noć pred zoru

Lijepa noć pred zoru.
Mokoš je cijela prekrivena mrakom.
Ono svjetlo automobila što ju je nakratko prelomilo,
samo je naglasilo kako je sve uronilo u prazno.

Kad na staklo zakuca tek rođeni dan, počet će dolaziti.
Prvo onaj što donosi novine, nakon njega pekar,
oko četiri i pol.

Šoferi kamiona ispuzat će iz kabina za spavanje
i tražiti doručak. Nešto toplo i teško na želudac.

Iz tvrdog oblaka šutnje, rodit će se prva današnja želja.
Nešto jednostavno: toplina doma, život kakav bi voljeli imati….
I šta s njim, kad uvijek tako glupo nedostaje?

Past će jutarnja želja ko kovanica na stakleni pod.
Poslije toga je sve moguće i ta nas sloboda ostavlja tjeskobne.
Vjerovati u Mokoš u ovako sivom jutru
može samo netko ko je potpuno lud.

Foto: www.pexels.com