probudilo me u misao
izgužvanu kao ispisan papir
bačen u koš
− ja se moram ubiti −
šapnula je jedva čujno
u moje unutarnje uho
jasno kao vjetar
što vani povija drveće
iz tebe govore mali ljudi
dok dišeš, noću
izlaze ti na nos
i cvile i stenju
ja ne brojim ovce
već sve vrste borovki
kojih se sjetim
pinaceae, pinaceae, pinus sylvestris
obični, crni, alepski,
japanski crveni i bijeli
pa korejski
i konj je ljepši od tebe
na onom selfiju
gdje pučiš usne
s iscrtanim obrvama
kao u mangama
pinaceae, pinaceae, piceoideae
vjetar sve jače puše
savija smreke visoke, srebrne,
Pančićevu omoriku, crnu smrču,
sibirsku, žalosnu
pa opet korejsku
mali ljudi penju se na grane
hvataju za bršljan
bršljan te davi
dok dišeš, noću
− ja se moram ubiti −
šapnula je glasnije
u moje unutarnje uho
na radiokirurgiji
gdje nema krivulja
sve je striktno
ravno i pod pravim kutom
spriječeno meandriranje,
zabranjeno metastaziranje
pinaceae, pinaceae, abies, cedrus, larix
obični, sibirski, kavkaski,
europski, alžirski, libanonski,
himalajski, plemeniti španjolski
i jasno – korejski
svijetle i žive boje
mijenjaju stanje uma
kako te noge izgledaju lijepo
ispod kratke plave suknje
izviruju iz dobrih stanica
miješaju se za zloćudnim crvićima
što bi plazili i ulazili
− ja se moram ubiti −
izgovorila je treći put
te prekrasne noge
koračaju preko koordinatnog sustava
bolničko bijelih podnih pločica
prema vazdazelenim vratima
pinaceae, pinaceae, pineoideae
Foto: www.pexels.com