Vladimir Papić: Punom brzinom

Cesta je pusta. Brisači bijesno šamaraju kapljice kiše. Glava mi pada od umora. Pojačavam glazbu. Volan iznenada izmiče kontroli. Kočim. Auto se okreće. Stajem naglo. Od bljeska svjetla drugih automobila ne vidim ništa u retrovizoru. Dajem gas. Ne želim čuti svoje misli. Usporavam tek pred ulaskom u grad. Parkiram u garažu. Pregledavam auto. Prednja strana je ulubljena. Žurim u kuću i palim televiziju. Vrtim kanale. Ispraznim bocu Jacka i uspijem zaspati.
Fluorescente brojke na satu pokazuju 6:00. Odlazim do računala. Pregledavam internet portale i gledam vijesti na televiziji. Kupujem na kiosku novine. Listam crnu kroniku. Nigdje se ne spominje automobilska nesreća.
Bolje da ne izlazim autom iz kuće dok se stvari ne slegnu. A što ako je netko zapisao moje registracije? Ma ne. Već bi mi policija pokucala na vrata. Nisam valjda pregazio neko dijete? Ne, ne mogu živjeti ovako. Moram saznati što se dogodilo.
Na putu do posla proučavam udubine na karoserijama. Raspitujem se kod kolega o životinjama koje pretrčavaju cestu. Šef mi govori da dignem slušalicu ili ću dobiti otkaz. Možda me netko lupio na parkingu? S prednje strane? Nema smisla. Neka žena mi objašnjava preko telefona kako joj ne treba životno osiguranje. Urlam da već sutra može riknuti u automobilskoj nesreći. Šef mi stišće rame. Kaže da imam pet minuta pokupiti svoje stvari.
Hodam kući. Zaustavljam se kraj bolnice. Možda ovdje netko leži u komi. Samo čekaju da se probudi i iznese detaljan opis automobila. Mogu li me naći po otisku guma na tijelu?
Dižem ručnu i dajem gas. Gume bespomoćno cvile. „Tako. Sad su neprepoznatljive“, govorim si dok obilazim auto s čekićem. Lupam po autu. Lim se uvija. Staklo pršti po garaži. Izgleda kao da je prošao totalku. Lokvica benzina širi se po podu. Kako ću sad do auto otpada? Nemam ideju što dalje. Pušim zureći u smrskani auto. Ruka mi drhti. Otvaram vrata garaže. Izlazim i bacam čik unutra. Odlučim pobjeći iz grada.
Vozimo se u tišini. Tip koji me pokupio djeluje umorno. Gledam kako kišne kapi natapaju asfalt. Ovaj dio ceste mi djeluje poznato. Volan zapleše. Vrtimo se i naglo stajemo. Izlazimo iz auta. Ulubljen je s prednje strane. Lupili smo u zaštitnu ogradu.

Foto: www.pexels.com

Odgovori