Vladimir Papić: Osuđeni

Zamišljam kako mu zabijam štiklu u oko. Umjesto toga se nasmiješim i šapćem mu da je frajer. Moram naći novog sponzora. Ovo je neizdrživo.

Koketiram s kim stignem, ali bezuspješno. Kružim pogledom po prostoriji. Uočavam starijeg proćelavog tipa naslonjenog na šank. Ovio je maramu oko vrata. Još jedan od onih neshvaćenih paćenika.

Večer se odužila, a ja sam svakom čašom šampanjca sve sklonija pokazati svoju pravu narav. Odlazim zapaliti cigaretu na balkon. Ne mogu naći upaljač. Zippo iznenada osvjetljava lice nepoznatog kavalira. Prepoznajem paćenika. Pita želim li da me provede po svojem imanju. Ispravljam držanje i pružam ruku kako bi je poljubio. Dok šetamo vrtom kaže da bi htio napraviti moj portret. Nema slika u njegovom ateljeu. Samo krevet, stara fotelja i noćni stolić. Shvaćam o čemu je riječ. Skidam se rutinski i čekam. Vrijeme prolazi, a on sjedi prekriženih nogu u fotelji. Puši i proučava me. Osjećam se kao cirkuski frik. Anomalija. Preuzimam inicijativu. Uvijam se, miješam kukovima, ali nema promjene. Opalim mu šamar. Kaže mi da zadržim taj izraz lica i vraća se s platnom i kistom.

Otkriva me nježnim pokretima po platnu. Kistom raspetljava kosu. Očima miluje usne. Toplina mi struji tijelom. Završava. Stavlja svežanj novčanica na stolić i pita me odgovara li mi sutra u isto vrijeme.

Izvodimo istu predstavu svaki dan. Zaboravila sam uzeti novac prošli put. U ateljeu se osjećam kao doma. Htjela bih ga zagrliti. On odbija. Svejedno mi je. Opuštena sam. Na rubu sna. Polusklopljenih očiju primijećujem kako se kist miče brže i oštrije.

Probudila sam se. Ruka mi je prijeteći dignuta u zrak. Ne mogu je spustiti. Ne mogu se uopće maknuti. On kistom prijelazi mojim trepavicama. Pokušavam nešto reći, ali usta se ne otvaraju. Ne mogu disati. Vrištim. Ne čuje me.

Njegove ruke protežu se izvan mojeg vidokruga. Najednom me diže i okreće. Vidim se kako i dalje spavam na krevetu. Nosi me u hodnik. Čujem njegove korake u mraku. Svijetlo se pali. Strpljivo me namješta na zid u položaj koji ga zadovoljava. Miče se i vidim. Ima ih još na stotine. Zarobljeni su kao ja. Na platnu. U namještenim položajima. U nametnutim ulogama. Osuđeni na besmrtnost.

Foto: www.pexels.com

Odgovori