Viktorija Bauer: Prevodim te potpuno pogrešno

Smetam li ti, ponekad? Kada, čini se, namećem svoju živost. Pokušavam učiniti da svi progledaju i vide kako se ubrzano svijet kotrlja u krivome pravcu. Kada su decibeli mog smijeha prejaki. Korak toliko nemiran i krivudav da ne znaš sa sigurnošću procijeniti hoću li prići i poljubiti tvoj lijevi ili tvoj desni obraz. A možda ću samo proći, naoko djetinjasto uvrijeđena. Možda ću se prikrasti iza tvojih leđa, zaskočiti nevoljkost i ukrasti trenutak: dokazati ti koliko vrijeme čudesno može biti na našoj strani. Smetam li ti, ponekad, s tom sklonošću prema apstrakciji? Dok samo želiš biti, ostati do kraja vjeran utvrđenoj osamljenosti, neokrznut bespotrebnim emocijama, a ja te, od svih ja, salijećem i nudim ruke za suludu vrtnju od koje se slike uokolo pomućuju, sigurnost dekoncentrira i sve poprima nestvarne konture… Smetam li ti, ponekad? Dok bježim od banalnosti i sklapam kutije za čuvanje misterija. Zapravo te sve vrijeme iskorištavam, beskrupulozno i besramno: nosam te uokolo u svojim džepovima, kao kompas, kao orijentir… Dok hodam i bježim, tražim produžetke, a svejedno… I ponovno se vratim u kraljevstvo krhkih temelja, nepostojeće zapravo, metafizičko. Obilježeno nemirom. U kojem si muza riječima i toplini u trbuhu.
Prevodim te potpuno pogrešno, osvješćujem dok prolazim rukom preko etapa poznanstva.
Što li to uopće znači, ta potreba i želja da se usrećiš drugim bićem, dobrovoljno u njemu obamireš, ne jednom, stoput, i rastepeš samouvjerenost za čije je snaženje bilo potrebno toliko vremena. Pojednostavljeno… I čini se dovijeka ponavljanje pitanja, smetam li ti, ponekad, kroz zrak gotovo pretopao od uzbuđenja i straha, jer… Jer se razočaranja očituju u lomljenju duše i razlupanim pogledima u budućnost, a odgovori su ništa više od milostinje.
Prozirnost moje kože i ti koji se nazireš u krvotoku, i gluma, zbog svega bježiš među mondene žene, manje melodramatične, koje mirno sjede opušteno prekriženih nogu…
A ja sam ono nešto brzo što se pojavljuje i izranja uvijek iznenada, smijući se i spašavajući svijet, glasno, preglasno. Smetam, ponekad, znam.

Foto: www.pexels.com

Odgovori