Tatjana Kopić: Pogled kroz ključanicu

Nisam to shvaćao, sve do danas. Nikad nisam o tome razmišljao. Svakoga dana prolazio bih ovim ulicama i nikada nisam opazio razliku među svim tim vratima koje je svaka kuća naravno imala. No danas primjećujem razliku. Možda me na to razmišljanje potakao današnji događaj u školi.

Jutros je u razred pristigla nova učenica. Nisam baš bio sretan jer sam već čuo priče o njoj. Nisam na prvi pogled primijetio razliku između nje i ostalih djevojčica u razredu, osim vrlo sitne građe tijela i vrlo jednostavne, neskupocjene odjeće. To mi uopće nije zasmetalo. No, nisu svi razmišljali kao ja. Na odmoru, čim se učiteljica udaljila iz razreda, počele su uvredljive riječi o njezinom izgledu. Govorili su joj da je siromašna i prljava. Iako sam se i sam ustručavao zbog onih priča o njoj, pomislio sam kako ovo nije ispravan način da joj poželimo dobrodošlicu te sam sjeo pored nje. Pogledala me svojim tužnim, krupnim očima. Zaključio sam da bi bilo kulturno predstaviti se. Rekao sam joj da mi je ime Nikola, ali ona je samo skrenula pogled u stranu. Nisam htio samo tako odustati pa sam joj postavio par pitanja na koja sam tek nakon par trenutaka dobio odgovor. Naš je razgovor postao sve dublji i zanimljiviji. Nisam je više smatrao prijetnjom. Uživao sam razgovarajući s njom i u njezinom osmijehu sve do trenutka dok opet nisu počele uvrede upućene njoj. Odjednom su krupne suze klizile blijedim obrazima u njezino malo krilo. Istrčala je iz učionice. Krenuo sam za njom, no već se izgubila u gomili na hodniku. Nakon nekoliko trenutaka došla je učiteljica i rekla zabrinuto da je novoj učenici pozlilo te da je otišla kući. Nisam je mogao izbaciti iz misli. Pitao sam se je li ona stvarno drugačija od nas. Osvrnuo sam se po razredu i primijetio da je svatko od nas potpuno različit. Zato mi je bilo još teže razumjeti zašto se baš ona ne zbog svoje različitosti.

Hodajući kući i prolazeći pored svih tih vrata raznobojnih zgrada, zaključio sam da ja želim biti ključ njezinih vrata. Želim joj biti pravi prijatelj s kojim će radosno dijeliti tu različitost. Spoznao sam da se iza ružnih priča o njoj ipak krije dobro srce. Važno je usuditi se postati ključ i otvoriti poneka vrata jer su možda upravo ta vrata tvoja sudbina.

I nadalje ćemo objavljivati kratke pripovijetke mladih autora, polaznika osnovnih škola Centar i Nikola Tesla iz Rijeke, a koje su nastale u okviru programa Gradska pričaonica - ne, nismo stali tijekom listopada, nastavili smo i u studenom i prosincu jer nam se svima skupa jako svidjelo.
Radionica pisanja kratkih priča za učenike viših razreda osnovnih škola koje se nalaze u neposrednoj blizini pasaža i susjedne zone Mrtvog kanala u Rijeci nastala je s namjerom da se otvori prostor generacijskim temama i sadržajima koji su učenicima važni, te da kroz radionicu savladaju vještine slobodne interpretacije.
Navedeni program krovnog naziva Građani svome gradu  izvodi se u okviru nove projektne inicijative u čijem razvoju sudjeluje najširi broj sudionika/ca riječke kulturno-umjetničke scene, u suradnji s MMSU Rijeka i uz potporu kanadske fondacije Musagetes.
Radionica se izvodi pod vodstvom Jolande Todorović u ime Galerije Kortil i Milana Zagorca u ime časopisa Književnost uživo.

Foto: www.pexels.com

Odgovori