Stjepo Martinović: O romanu Nikola Blage Vukadina

Moglo bi se reći, uz nešto prigodne površnosti, da se svi romani dijele u samo dvije (pod)vrste: one u kojima autori na ispisanim stranicama generiraju život – stvarajući protagoniste izmaštanih događaja i provodeći ih vječnim etičkim, moralnim, vrijednosnim… dvojbama namjerno posijanim poput mina na pustopoljini – i književna djela koja je generirao (sam) život, odrazivši se tekstom koga je pisac zapravo zapisivač. Blago Vukadin svoj je romaneskni prvijenac upravo tako – zapisao, a ne ispisao: njegov Nikola ne proživljava ništa izvan onoga što se dogodilo tisućama ljudi razapetih između korijena u malom mjestu, školovanja i dozrijevanja u velikom gradu, rasapa u sukobu s onima s kojima je, kako se banalno kaže, sanjao o sreći, stradanja u ratnom metežu… sve do bijega u strani velegrad s vjerom u iluziju novog početka, koja se (očekivano) raspline i p(r)okaže tragičnim krajem. Nema u ovom romanu ni filmske dramaturgije izlomljenih slika, tako drage nekim suvremenim književnicima, ničega nategnutog ni dovučenog na proscenij iz tmina podsvijesti, neoproštenih dugova ili razočaranja: sve je posve moguće, kao iščitano u nečijem dnevniku… a ipak osebujno i daleko iznad standarda tzv. stvarnosne proze. Objašnjenje je vrlo jednostavno: Blago Vukadin nije ispisao niti jednu rečenicu izvan vlastitog iskustva. Nikola nije autobiografsko djelo, ali jest odsjaj proživljenoga – pisac je sročio mozaik iz zapamćenog materijala, pretočio u književni tekst slojeve svojih sjećanja kvaliteta ispred i iznad one koju bi ovo djelo moglo steći agresivnijim korištenjem literarnih alata. Naime, dok većina suvremenih književnika s naporom i priču o jednoj sudbini koja ne iziskuje ničega artificijelnog: on dekonstruira – razlaže – stotine biografija svojih suvremenika da bi stvorio lik s osobinama zajedničkog nazivnika i proveo ga mjestima prepoznatljivim i poznatim, situacijama u kakvima se mogao zateći svatko od nas (mnogi i jesu!), društvenim tkivom u kojem su jednako punokrvni licemjeri i poštenjaci, zabludjeli i oni koji su ih u obmanu naveli.
Napisan dobrim jezikom, NIKOLA je roman sa svim odlikama uvjerljiva dokumentarca.

Odgovori