Sara Mrak: Strepnja asfalta iscrpljuje ljetno popodne

Strepnja asfalta iscrpljuje ljetno popodne.
Makovi blješte poput staklene ogrlice,
poput svježe rane na dječjem laktu.
Uđi u zijevanje ptice, jedina.

Pod kamenom – dvije žive praznine,
pod nebom – pusta zemlja.

Ono što sretneš u nestajanju
nećeš naći nigdje drugdje.
Sve što nisi vidjela, zjapit će nad srcem
ko sokol nad pustim poljem.

Uđi u svjetlost,
uđi u prolaznost svega.
Svo sjemenje što ga ispuštaš iz ruku
pretvorit će se u šumu.

Doselit će u nju divlje životinje,
dokotrljat će se jaja rajskih ptica.

Usred pustoši izrasta nešto što se opire.
Kao svjedok, kao otisak.

Foto: www.morguefile.com

Jedna misao o “Sara Mrak: Strepnja asfalta iscrpljuje ljetno popodne”

  1. Pingback: poezija & proza

Odgovori