Sara Mrak: Otvaraš moje oko

Otvaraš moje oko kao da je u njemu toplina suncokreta.
Zar ti nisu rekli, u sebi nosiš sunce, zmajevu vatru i orlovo jaje.
Zar ti nisu rekli? Tuđe te oko jedino može navesti na krivi trag.
U tebi bi uskoro zadrhtala Europa, pamćenje tla,
tamni dijelovi njezinih šuma, more, sjećanje krvi.
Otvaraš moje oko kao da se u njemu krije
trenutak vrijedan pjesnika.
Ovo vode što se u njemu zaokružilo i napunilo žilicama,
ne nosi odgovor ni na što.
Sve što je vrijedno traženja skriveno je puno dublje.
Golema pustinja, zidovi, zamak od pijeska
i omalen vrt.
Zar ti nisu rekli?
Doći će trenutak u kojem će i on propasti kroz pukotinu zemlje.
To su vremena u kojima se tvoj narod guši od boli predaka,
a tvoja zemlja ulazi u neviđen kaos.
Zar ti nisu rekli?
U tvojim rukama leži sudbina svega.
Otvaraš moje grlo kao da će iz njega izletjeti nekoliko golubova.
Zar ti nisu rekli?
U mom grlu stanuje čitavo nebo ptica.
Takva se ljepota ponekad ne da ni podnijeti.

Foto: www.pexels.com

Odgovori