Sandra Polić Živković: Čovjek koji je pao na Zemlju

07BLACKSTAR-facebookJumbo– Jarilo, hajde na spavanje! – zagrmila je mama Mokoš.

– Evo, još samo malo – odgovori najljepše dijete u cijelom božanstvu. – Znaš li ti koliko je svemir neobičan?

– Ma što sad radiš?

– Pišem zadaću.

– Iz čega?

– Iz života na Marsu.

– Pa što se sada zadaća piše? Jarilo moj, Jarilo! Zemlja je plava i ti tu ništa ne možeš učiniti.

– Zapravo me muči čovjek koji je prodao svijet.

– Pa zašto?

– Razmišljam da bih bio heroj barem na jedan dan.

– Ljubavi, ne mogu ja umjesto tebe razmišljati ni ići u školu. Što si do sada radio?

– Ja sam apsolutni početnik. Ne znam.

– “Ne znam” nije odgovor. Ako nisi gotov, sad više nema pisanja. Ajmo, zube prati i u krevet!

– Ali mama!

– Nema mame, požuri.

– Baš sam pod pritiskom.

– Moja crna zvijezdo, to je tvoj problem.

– Zašto si takva prema meni?

– Ljubavi, nisam ja takva, nego ti nisi na vrijeme napisao sve što treba. Već je jako kasno, a spavanje je nama bogovima potrebno poput hrane ili zraka. Ako se dovoljno ne naspavaš, počet ćeš gubiti svoje moći. Manjak spavanja slabi dušu i tijelo, moći postaju sve slabije i slabije dok sasvim ne nestanu. A tada postaneš običan zemaljski čovjek, smrtnik. I ja ti više ne mogu pomoći. Jesi li spremio knjige za sutra? Hajde, nemoj da ti sto puta govorim!

Jarilove plave kovrče uvenule su nakon majčina govora.

– Gladan sam – maleni bog proljeća će tužno, a mama kao svaka mama nije mogla uskratiti djetetu hranu bez obzira na vrijeme.

– Sve će večeras biti u redu – pjevušio je Jarilo mljackajući.

Njegov bijeli plašt vijorio je, a vijenac proljetnog poljskog cvijeća teatralno je skakutao na nebeskoj glavi dok su noge neumorno paradirale podzemljem.

– Mama, pala mi je jedna ideja na pamet! Ako ju odmah ne zapišem, isparit će.

– Idi, sine, odmah je zapiši – podržala je Mokoš umjetnost. I dok je vrijeme curilo Jarilo je gradio svoj umjetnički svijet nesvakidašnjom kreativnošću. Konačno ga je umor savladao te se srušio u svoju postelju.

– Ja sam sretan! Nadam se da si i ti sretna. Dođi se pomazit sa mnom – pozvao je mamu. Mokoš je obožavala tog Perunovog desetog sina kojeg je Veles ukrao iz kolijevke. Privila se uz njegovo krhko tijelo i zapjevala mu uspavanku.

– Žedan sam.

– Obuci svoje crvene cipele i prošetaj.

Dok se išao napojiti majka je zaspala, a on se spotaknuo i pao s njihovog oblaka. I tako je nestao Jarilo, a rodio se Dawid Bowie. Čovjek koji je pao na Zemlju.

Foto: www.morguefile.com

Odgovori