Robert Janeš: Zapisničar

Namirisao sam boju
i zapisao:

U poprilično zadimljenoj Berki
neuvjerljivo smo raspravljali
o samoaktualizaciji
i smislu posredovanja simbolima.

Potočili smo ono što je ostalo u boci
vani je zapuhao vjetar
tip u naslonjaču zurio je konobarici u grudi
djevojka pored prozora tačala je po tabletu
troje kolega tračalo je onu koje nema
prodavač osiguranja (ili nečeg sličnog)
pokušavao je uporno nekoga nazvati
neki likovi (koje bi trebalo izbaciti iz slike) nešto su radili
nekome je medo ispao na pod
začu se zvrkast zvuk
uto Gabrijel uđe s vjetrom
vičući kao i obično
ovaj put o stvarnosti kao boleštini
u životu koji ima dva scenarija –
možeš ga ili proživjeti ili preživjeti…

Upalilo se svjetlo,
ugledao sam ideju
i netom krenuh pisati, ali
– Ima li to smisla? – otpjeva mi tenor Šajber
na što podigosmo čaše
da nazdravimo
prigodnom stihu
koji je otišao u nepovrat.

Foto: www.morguefile.com

2 misli o “Robert Janeš: Zapisničar”

  1. Borges je jednom rekao/napisao da “čitanje je čin čistiji, duhovniji od pisanja, jer lišen je sujete, jer dolazi naknadno.”
    Dakle, razlog ovog mojeg pisanja mogla bi biti i sujeta. Ali svejedno, želim nešto objasniti.
    Objavili ste moju pjesmu bez meni ključnog stiha: Vani puše vjetar.

    Ne znam jel netko smatrao da je to suvišan stih ili je to samo stih koji je greškom ispao iz procesa copy-paste. Objavljivanjem te pjesme na Facebooku nisam bio u mogućnosti staviti taj stih u italic, ili još dodatno – promijeniti i boju fonta kako sam to učinio na svom blogu na kojem sam svojevremeno tu pjesmu objavio. Možda sam taj stih trebao staviti u zagradu. Ili možda staviti samo prazno mjesto među navodnicima? Ne znam, ali evo kako je to izgledalo u originalu: https://bezimenaulica.wordpress.com/2015/05/14/436/

    Poštujem odluku uređivača Književnosti uživo, ali opet moram objasniti u čemu je kvaka.
    Ivan Slamnig je jednom u jednom svom eseju napisao da i izjava “Boli me glava” može biti stih pa i cijela pjesma, ili pjesma koja proizađe iz te izjave, sve ovisi o namjeri, kontekstu i sl. Meni je to njegovo razmišljanje stalno u umu i uglavnom svoje pjesme gradim oko te točke, tog ishodišta. Ne smatram da su moje pjesme nešto posebno, nešto novo, nešto… Manje više, sve je već napisano, pročitano, viđeno. No ipak, moja pjesma proizlazi iz nekog trenutka koji je samo moj, bilo da sam u tom času nešto pročitao, vidio, doživio…
    Tako je i ova pjesma nastala iz vrlo jednostavne izjave: Vani puše vjetar.
    Izostavljajući taj stih iz pjesme niste posebno naškodili tome što sam napisao, to i dalje zvuči kao pjesma koju sam ja napisao… ali – nestao je onaj transcendentalni trenutak zbog kojeg je nastala ta pjesma.
    Većina ljudi prođe kroz dan prilično nesvjesno, one “uobičajene stvari” gotovo i da ne primijeti. U jednom trenutku tog dana, u trenutku do kojeg nemam pojma kako sam stigao i što mu je prethodilo, shvatio sam da “vani puše vjetar”. To je bio trenutak potpunog osvješćenja, onaj ontološki dokaz da ja postojim, da sam “Sada – Tu” svjestan sebe i razloga zašto postojim. Prije tog osvješćenja ne sjećam se ičeg, poslije tog trenutka isto tako. Samo je taj trenutak važan. Zato i smještam “radnju” pjesme u okružje kafića, svakodnevnice, uobičajenosti. Tenor Šajber (anagram mojeg imena i prezimena) uzviče: Ima li to smisla? I onda taj stih koji je trebao biti zapisan nestaje u nepovrat… Vaš postupak u tom pogledu i nije loš, ali po meni – treba se znati što je to otišlo u nepovrat – to je onaj trenutak svjesnosti o vlastitom postojanju.
    Stihovi…
    Namirisao sam boju
    i zapisao:
    Vani puše vjetar.
    … su izvan vremena radnje u samoj pjesmi, oni su tu istočasno prije, za vrijeme i poslije tih opisanih trenutaka u Berki.
    Vjetar kao metafora promjene (floskula znam, ali i to je igra) govori nešto i o meni – često su mi moji prijatelji i ono još bliskiji rekli da sam kao vjetar – dođem, sve uzburkam i pošemerim, i onda samo odem, nestanem.

    Nadam se da nisam ispao nezahvalan ovim svojim osvrtom na vaše objavljivanje moje pjesme. Ali volio bih da shvatite zašto je po meni taj stih ključan za mene u toj pjesmi.
    Hvala i srdačan pozdrav
    Robert Janeš

Odgovori