Robert Janeš: nepovoljna demo(n)grafska slika (bez nekih izgleda za priču)

stojeći na stijeni
visoko gore iznad oblaka
osjećao bi se kao ptica
da mu na tom željeznom prstenu
oko zglavka desne ruke
nije visio kamenčić

osluškivao je starog pjesnika
kako mu podno nogu
uzdiše svoje stihove
raspirujući stalnu čežnju:
vratiti se u Dječaka
napustiti željezni naraštaj
opet postati kraljem zlatnih obronaka

možda bi tijelo ostalo priljubljeno o kršno tlo
pušteno da odumre od nemicanja
da mu u tom presudnom času
na rame nije skočila Schrödingerova mačka
i (m)jauknula u uho:
‘Ne možeš istovremeno biti živo i mrtvo’

pljunuo sam u zmijsko oko
koje se približavalo vijugajući
‘Oprosti,
no još nije vrijeme za uspavljivanje’
ispričah se obzirno
i pojurih kroz serpentarij
do izlaznih dveri
oprezno prođoh ispod timpanona
visoki reljef stanovnika zemlje okružene vodom
s jedne strane uklesan putokaz osvjetljava
put za vrli novi Tartar
s druge strane beskrajna kolonada
džambo karijatide u raznim pozama
zovu u splet svojih zamršenih hodnika

tuga se kao rastopljena svijeća
slijeva niz užareni točak
koji se prestao vrtjeti
dok zavodljivo pjeva Orpheus
ležeći na suhozidu
pored statue praiskonskog usmjerivača duša
i smiješi se na prolaznika
izazovno dodirujući spolovilo

izdajnik i asasin
osuđen na pakosni kamen
zastade osupnut paklenom ljepotom
i sino-ubojica zaboravi na žeđ
a bogovi se smilovaše
suvremenom naraštaju
dajući mu na uvid
sveti versarij:

zabavljajte se
žderite i ločite
orgijajte po domjencima
u tim svojim svetištima
grabite grabite
zgrčite se na jedan kup
da vas lakše zgaze divovi
kad izađu iz tog grotla
koje kulja ispod vas

na izlazu iz labirinta
smrtno strpljivo
čekaju braća Taurus: Mino i Ken
objavljuju epifaniju
kompliciran proces separacije
od davatelja životnih usluga
šopajući prolaznike zastarjelim stranicama
nepročitanih knjiga

anđele snolikih vjeđa
što odmaraju se na smrznutim granama
pitam
poznaju li svijet
u kojem uvijek ima snijega
u kojem se mogu tabati staze nepravocrtnosti
u kojem su jasno vidljiva govna na putu

pušu u šake
grijući zaleđene prste
s krila im otpada perje
a s vjeđa trepavice
u hladnim biserima
‘Opet si usnio san
u kojem ti pomažemo hvatati krijesnice
po livadama natopljenim
mirisom prokletih Blakeovih ruža’

toplina se ne želi vratiti
u promrzle udove
pucaju žile dalekovoda
kuća bez krova zavija na hladni mjesec
u preponama ključa bludna želja
za spajanjem
tamnih ponornica s užarenim loptama s neba

čvrst i nemilosrdan naraštaj
niknut će iz kamenova
koje kraljevski par ostavlja iza sebe
bacajući ih preko ramena

Foto: www.pexels.com

Jedna misao o “Robert Janeš: nepovoljna demo(n)grafska slika (bez nekih izgleda za priču)”

Odgovori