Miro Škugor: Kabriolet

trijezni me hladni vjetar
pri vožnji unutarnjim krajobrazima

prokopan sam tunelima koji čuvaju od neba
i livada na kojima svaka djetelina ima četiri lista

čujem kako me voliš da ti se vrišti
čujem kako svojim krikovima izravnavaš sve planine u proplanke
i trusiš sva mora u vodopade
čujem kako više ne postojiš voleći me
čuo sam kad si me začela u sebi

baš kad i bešumnu kišu u meni
koja zatravljuje jalova dna zelenim sjajem
što podnosi samo tvoja bosa stopala

ubrzavam dušu kako bih sustigao tvoj vrisak
sluteći da ćeš me čekati na svakom stajalištu
između mjesta za plakanje od sreće
i mjesta kamo se odlazim uspavljivati prije sna

a zaglavio mi se pomični krov

Foto: www.morguefile.com

Odgovori