Milan Zagorac: Pjesnik je čarobnjak

Sva Priroda hram je gdje stupovi živi
Izrjecima mutnim ponekad se glase:
Kroz šume simbola čovjek probija se
I pod njinim prisnim pogledima živi.
(Suglasja, Baudelaire, preveo Z. Mrkonjić)

Nel mezzo del cammin di nostra vita
mi ritrovai per una selva oscura,
ché la diritta via era smarrita.
(Dante, Pakao)

Pjesnik je čarobnjak. On je alkemičar, i to ne neki patetični jadnik koji želi od govana pitu načiniti, nego stvarni kovač i alkemičar s jednom nogom na rubu provalije kamo ga vodi zvijezda, a s drugom na još uvijek čvrstome tlu banalnoga života gdje ga eventualno pridržava zvijer. Pjesnik je stoga na stalnome rubu, on je sam po sebi granični slučaj. Pjesnik ne može biti normalan, on može biti tek normalnjak, dakle, netko tko se radi zaštite vlastitog integriteta pravi normalnim ne bi li se spasio od čerečenja mrtvih koji misle da su živi.
Pjesnik unosi distorziju u temeljni narativ svijeta. Jer temeljni narativ svijeta je, upravo kao i simboli koji ga čine podložan stalnoj promjeni. Ukoliko se ne mijenja, on sigurno propada.
Pjesnik stoga zalazi u mračnu šumu, naravno, na sred životnoga puta, kada ga je kumulirano iskustvo osiguralo svim potrebnim instrumentima za preživljavanje, probijajući se kroz simbole, od kojih su mnogi toliko nepodnošljivi da izazivaju bol pa čak i fizičku smrt (“slučaj Kamov” kao paradigma).
I, ne, nisu ti simboli nešto arbitrarno, kao, dogovorit ćemo se, kume, što će biti simbol, a što neće. Oni su promjenjivi gradivni elementi naše svijesti koji udovoljavaju nužnosti stvaranja reda u kaosu. S djelovanjem vremena taj će red postajati iznova kaos pa zatim opet postajati red kada se u njega unese pjesnik ne bi li opet iznio istinu.
Umjetnik, a ja ga zovem pjesnik, kako kaže Kandinski, harmonizira te nasrtaje sadržajnih mjehura punih potencijala “u svijetu”, dakle, predočuje ih drugima.

Po povratku iz šume, pjesnik ima zadaću objaviti ono što je vidio. To je zadatak govorenja istine, koja nije sazdana od gluposti nego od najbitnijih stvari koje čovjeka čine čovjekom.
Tada je umjetnik ujedno i prorok. Žrec. Alkemičar.
Tek nakon toga je zanatlija, dobar obrtnik.

Odgovori