Milan Zagorac: Crtica o nevoljkosti

Prije nekoliko dana osvanuo je tekst Marinka Krmpotića o knjizi Envera Krivca “Ništa za pisati kući o…” pod naslovom »Ništa za kući pisati o«: Vedrija i tamnija strana života, uz nadnaslov “Roman Envera Krivca”. Ovu posljednju naznaku “roman” ćemo izbjeći, uvijek sam imao dojam da se radi o zbirci kratkih pripovjedaka, doduše tematski i smisaono ulančanih, ali ne o romanu; neću cjepidlačiti, ovo “roman” ću svakako dopustiti kao autorovu opasku, jer sam možda i tri (brojkom – 3) godine od objavljivanja i zaboravio što je to Enver Krivac objavio, u Algoritmu kod Krune Lokotara, u okviru nagrade Prozak, a uz navedeno je bio ušao i u uži izbor Europske nagrade za književnost. Pa… osim predstavljanja u Ribooku toga ranog ljeta 2013. do danas u Novom listu nismo bili čuli za novost zvanu “roman Envera Krivca”. Je li vijest putovala karavanom deva iz drevnoga i dalekog Kitaja? Jesu li objavu donijela tri mudraca s istoka? Ne, radilo se o vrlo realnoj vijesti u vrlo realnom vremenu. Jer, Novi list, poslovično, ne stiže, ne može, neće, nije jasno što je u igri, ali svakako zna jednostavno zaboraviti na lokalno bitne književne stvari koje mogu postati i nacionalno, a možda i nadnacionalno, nije bitno, vrag bi ga znao, ionako to ne možemo doznati jer na lokalnoj razini mnoge stvari jednostavno ishlape u vremenu, pa se tako zaboravi. Još ako autor zaboravi, super. Nije bitno zašto, jednostavno se zaboravi.
Dakle, nakon 3 godine Krivac je dobio osvrt na knjigu u lokalnom listu koji je bitan za zajednicu. Reklo bi se bolje ikad, nekog nikad. No, vrag je u detalju: nije tako, trebalo je biti pravovremeno, trebalo je biti primjereno i s mjerom, pa bismo danas, uvjeren sam, imali ako ne još Krivčevih pripovjedaka i romana, a onda barem jednu življu raspravu i koji dodatni kritički osvrt, jelte. Palac dolje riječkim medijima na “pravovremenosti”, palac gore Krmpotiću (barem mala satisfakcija) i Krivcu (na čekanju Godota).
Ovakav slučaj “ignoranse” se, to iskustveno znam, u Splitu ili Zadru, Varaždinu ili Osijeku jednostavno ne bi dogodilo. Zašto? Jer je lokalno bitan autor jednostavno bitan u svojoj zajednici, pa onda moguće i šire, a nije samo na lokalnom dnevnom listu hoće li se prema tome odnositi kao efemeriliji ili će se ozbiljnije pozabaviti vlastitom temom. Stoga nije neobično da čim knjiga bude objavljena, autor dobije, ako ništa drugo, osvrt, ako ne i pristojan razgovor u lokalnom čitanom mediju. U Rijeci… pa, eto, kada stigne na red… Ne bih ovome pridavao nikakve “urotničke” atribute, samo bih naveo da ovakav slučaj nije usamljen, iako je pomalo vidljiviji jer se radi o poznatijem autoru. Možda se samo radi o nevoljkosti… fjaki… tko bi to znao…

Odgovori