Milan Zagorac: Civilizacija skrolanja

Civilizacija skrolanja.
Pa da, i ja skrolam. Tješim se da glisiram po sadržajima kako bih dobio kompleksniju sliku. Ali osjećam zamor.
Dakle, ne čitamo, mi skrolamo. Budite iskreni prema sebi, kada ste nešto cijelovito zadnji put pročitali? Za čitanje treba vremena i koncentracije, a to nemamo, posebno ako radimo za kompom više od 12 sati dnevno, a posebno ako to podrazumijeva multitaksing, odgovaranje na mailove na nekoliko platformi i usput pripremu nečega za javnu objavu u smislu teksta i vizuala + nekoliko bitnih i nebitnih telefonskih razgovora + x sms poruka + x raznih inboxa – jebiga, ne možeš izbjeći posao nigdje, ni u busu, ni u kafiću, ni na ulici, da si u kupaonici, na zahodu, plaža je odavno oteta.
Zato skrolamo. U biti, čitamo samo naslove tipa “Evo što će se…” ili “Zbog ovoga nećete propustiti…”, u tekst ne zalazimo.
Zato je mem zamijenio tekst, zato je mem postao univerzalni piktogram u kojem je sve rečeno, u memu se zrcali naš trenutni osjećaj, filing, fil gud, imamo osjećaj da nas verbalno manje zlostavlja od teksta, gustog, nabijenog crnog bijelog teksta, tipografije bez slika i memova. To se zove metonimija, točnije sinegdoha, dakle, detalj koji znači nešto cijelo. Ne znam jeste li toga svjesni, ali mem je fenomen koji je skoro nemoguće usporediti s bilo čime u prošlosti. Plakati, billboardi, neon, sve to je povijesni steampunk sitnež od kojega možemo okrenuti glavu, ako nam već ide na nerve. Televiziju isto gasimo, na radiju je ionako filgud muzika. Od mema ne možemo pobjeći, njega stalno naskrolavamo. Zato smo svi postali Keep calm…
Ovo je višak informacija, a on se u ovom slučaju zove entropija: višak informacija koji ne stignemo svjesno procesuirati te tako dolazi do posvemašnje nesposobnosti za razlikovanje sadržaja od sadržaja, što nas čini takvima kakvi jesmo – površnima. Ne možemo više pohvatati meritum stvari, sve nam postaje neka nediferencirana masa koju ćemo podvući pod pojam urote.
Ne, sorry, možemo shvatiti, to je onaj posljednji naslov koji nam iskače! Već sljedećeg trenutka iskače neki novi, s novim naputkom.
U biti, jebe nam se živo, ali to ne smijemo priznati, jer bismo ispali idioti.
Ali smijemo biti površni. Smijemo skrolati i dalje… Skate or die! Ako ne skrolamo, potonut ćemo u informacijski ocean. A odande nas više ništa neće spasiti.

Foto: www.pexels.com

Odgovori