Krunoslav Mrkoci: O religiji i duhovnom [esej]

Okretanje duhovnoj istini u sebi i kroz sebe, znači neizbježno napuštanje religije. Malo je toga što je duhovnoj istini protivnije od religije. Umjesto osobne duhovne potrage, spoznaje i otkrića, religija nudi fiksnu i nepromjenjivu dogmu. Stoga se religija i protivi osobnoj duhovnoj potrazi pojedinca i traženja odgovora kroz vlastito znanje i iskustvo; jer kada bismo sami tražili, otkrivali i nalazili, religija nam više ne bi bila potrebna. Širenje velikih religija, njihovih dogmi i učenja širom svijeta, primjer je mentalne globalizacije prije pojave interneta. Svaka dogma isključuje traženje, pa samim time i istinu; jer istina nije nešto što ti netko daje i daruje, nego ono što sam nalaziš. (Kucajte i otvorit će vam se.)
Velike religije imale su kroz povijest ulogu stvaranja društvene kohezije u društvima u kojima su se širile, a kroz to i ulogu zajamčivanja postojećeg društvenog poretka i odnosa (koji su formalno trebali biti u skladu s formalnim naukom religije). Religija je učila ljude da se priviknu i naviknu te da pristaju na društvenu uvjetovanost i konformizam. Dakle, ako ti kažem da je nešto tako, onda je tako, i ti to moraš prihvatiti, u protivnom ću te spaliti: “Ovdje na Zemlji, na lomači, a gorjet ćeš i na drugom svijetu.”
No, tko zna, možda upravo zahvaljujući nametnutim crkvenim dogmama koje su bile izraz očitih apsurda na raznim područjima života, i potrebi da ih se pobije, zapadni čovjek je razvio teoriju o slobodi mišljenja neovisnog o religijskim dogmama; ideju permanentnog istraživanja i otkrivanja, nasuprot učenju o nepromjenjivim istinama (što, naravno, ne znači da neke vječne i svuda primjenjive istine ne postoje). Ali, moraš ih sam otkriti. Jer, uvijek više vrijedi riba koju si sam ulovio, nego ona koju ti je netko darovao. A Bog nas je stvorio takvima da sami lovimo i otkrivamo, tjerani znatiželjom i potrebom. Potreba za otkrivanjem istine i osjećaj otkrića, najveći je dar koji je Stvoritelj Svemira dao čovjeku.
Predstavnici religija namjerno su krivotvorili, pogrešno interpretirali i instrumentalizirali činjenice povijesne stvarnosti, kako bi se one uklopile u njihovu sliku svijeta; najbolji primjer za to je u Evanđeljima, pasus iz Evanđelja po Mateju, 13, koji jasno navodi Isusovu rođenu braću i sestre od majke Marije i oca drvodjelje Josipa. Na više mjesta, i u drugim Evanđeljima, usputno se spominju Isusova braća koja su ga zajedno s majkom došla tražiti dok je on u gomili propovijedao. No, Crkva odbija uporno priznati da je riječ o Isusovoj rođenoj braći i sestrama, tumačeći kako je riječ o braći i sestrama po Duhu. Naravno, to se sve čini kako bi se održala umjetno stvorena slika tročlane svete Obitelji koja se sastoji od Majke – Djeteta i Oca – hranitelja, a sve u svrhu tobožnjeg očuvanja Marijine prinudne čistoće, i u svrhu održanja kulta Majke Božje Djevice Bogorodice. Treba naglasiti da je prvotna Crkva u prvim stoljećima kršćanstva kult kršćanske Bogorodice koristila kao pandan u borbi s tada raširenim religijskim kultovima, npr. u Egiptu majke Izide i djeteta Horusa. U pozadini potrebe održanja Bogorodičine čistoće stoji uvjerenje vođa rane Crkve kako Bogorodica mora biti čista jer je seks grijeh; uvjerenje koje proizlazi još iz starožidovskih, Mojsijevih zakona i uvjerenja. Jer ako bi Bogorodica pored Isusa imala još petoro ili šestoro djece ili više, to bi značilo da je mnogo udjela uzela u seksualnom životu te da je često prakticirala seksualne odnose, što bi prema takvim prvim kršćanima proizašlim iz Mojsijevog morala, značilo narušavanje ženine čistoće, iako se to sve odigravalo u zakonitom braku; osim, naravno, Isusovog začeća koje se prema Evanđelistima dogodilo prije braka.
Pa ako i prihvatimo da je sam Tvorac Svemira nekakvim čudesnim i natprirodnim načinima i putovima doveo do utjelovljenja samoga Isusa, zašto ne bismo mogli prihvatiti da su Marija i Josip nakon sklapanja zakonitog braka uživali u bračnim radostima te da su imali još djece pored samog Isusa? Zašto su sva Isusova rođena braća i sestre bili izbačeni i izgurani iz kruga svete Obitelji? Odgovor glasi: tako su odlučili tvorci dogme koji su povijesne događaje i povijesnu stvarnost pretvarali u religiju. Međutim, istina nije u religiji, nego na rubovima povijesti i u tebi. Zagledaj se dovoljno duboko u sebe, preko površine ovog prolaznog i materijalnog ja, i tamo ćeš naći Boga.

Foto: www.pexels.com

Odgovori