Juraj Močilac: Introspektivni portret Krune Bavarskog

Kad god pokušam pisati, tu su uvijek ta neka dva lika koja sjede i puše ili sjede i piju ili sjede i gledaju u prazno. Po mogućnosti u praznom, derutnom stanu opremljenom jedino madracem i bocama vina. Onako filmski. Jer valjda tako treba biti. Jer ono, šta ti više treba od opijenosti lošim vinom i seksom? Jer kao jebeš politiku i susjede i one mokre pse na ulici i ostatak svijeta. Ti si tu, svaki ti je novi dan repriza onog prethodnog, praviš se kao da unutar tvoje anatomske konstrukcije postoji nešto više, dublje, a ustvari grebeš i grebeš i ne pronalaziš ništa. Misliš to je život, briješ na neku duhovnost, intimu, a istovremeno zazireš od iste. Sigurno je samo faza. Pa šta, svima dođe ponekad, pomisliš dok pališ tu prokletu cigaretu, a dim se raspršuje i uvlači u svaki kutak minijaturne sobe, u tvoje prljave gaće i onaj grah od prošlog tjedna. Ne razmišljaš o posljedicama jer su za posljedice, prije svega, potrebna djela. A ti i dalje samo pričaš o toj bolesnoj prošlosti kao o kakvom nebrušenom dijamantu iako si je već pošteno izbrusio. Ne možeš si pomoći. Hraniš se sjećanjima i nostalgijom sve dok se ne ispovraćaš, a onda u tom svom bulimičnom ludilu bjesniš, razbijaš, pljuješ, bacaš, vrištiš i… napokon ostaješ bez glasa. Sve utihne. Ne čuje se ni koračanje s ulice.
Ostaješ sam. Srušili su se i goli zidovi, a nad tobom samo beskraj.
I strah.
I nemir.
Odjednom je pretiho. Ne možeš podnijeti zaglušujući muk pa ti misli počinju navirati jedna za drugom, jedna za drugom pa trećom i u trenu postaje bučnije nego na aerodromu. Gušiš se u kaotičnom paklu i umoran padaš na ljepljivi pod pun čikova. Očajnički pokušavaš doći do zraka iako potajno priželjkuješ kraj. Kad napokon skupiš dovoljno snage da se trgneš iz prljavih ruku agonije, sjedaš na istrošeni madrac do one druge figure i misliš da je to sve nemoguće. Sjetiš se da su ti nekad pričali o vremenima ispunjenim nektarom optimizma. I nadaš se da će sutra biti bolje. Jer nada nosi neka nova, sretna jutra. I misliš proći će. I čekaš.

Foto: www.pixabay.com

Odgovori