Grozdana Poljak: Odlučila sam doći

Mrak se već spustio na usnulo polje. Obavijene plaštom slaka što se rasprostirao posvuda, miješajući se sa sitnijim korovom, odrezane stapke kukuruza su se zabijale u njegovo meso.
Zrak je treperio povjetarcem i njihao tanke grančice što su se uzdizale na rubovima jaruge. U njenoj udubini ljeskao se Mjesec na zrncima pijeska, zagazivši u njegovu bjelinu zacvilio je kao tek rođeno mače, njegovim jaukom plovile su sablasti.
Stisnuh se u tanku liniju i ubrzah korak, još samo malo da izbijem na čistinu!
Po tek otpalom lišću između korijenja stabala micanjem repa gušter se pokušavao smjestiti, gore u krošnjama noćne ptice su vrebale svoj plijen. Zadržavanjem daha pokušala sam suzbiti napadaje panike koja se uvlačila i u sitne pore na rukama dižući svijetle dlačice. Učinilo mi se da sam čula zavijanje vuka, ili je to možda bio lavež privezanog psa, negodovanje jer ne može dohvatiti poljskog miša koji ga optrčava ganjajući zaostalo sjemenje po rupicama. Sjene niskog raslinja širile su prste gmižući i dodirivale mi koljena, stresla sam ih rastežući korake. Šipražje je uzdisalo stisnutim dušama svih onih koji ostaviše nekakav neobavljen posao sa ove strane zida. Tražile su načina da mi se uhvate, prilijepe za srce, izdižući ga iz nutrine. Zatomila sam vrisak naguravajući ga natrag od kuda je i potekao. “Ne boj se umornih duša, one su samo sjene. Samo sjene, samo sjene…”. Približavalo se treperenje mutnih svjetala, polja su zaostajala u tami prekrivena tijelima mojih strahova i glasovima iz nutrine Zemlje. Stabla obgrliše jarugu skrivajući je od optužujućih Mjesečevih pogleda. Otpočinula sam šireći ruke. Udah je bio kao sok od kruške, sladunjav, gust i mrvičast. Nisam se okrenula, znam da me vreba priljepljen za moja leđa. Ignoriram i mlaz škrte svjetlosti što mi se slijeva po laktovima. Dovoljna su mi ona mutna svjetla koja izbijaju između redova kuća i suše mi vlažne niti kose vraćajući im sjaj. “Bijela si dušo moja, kao tek oprani lancuni razvučeni između dvije štipaljke”. Ostadoh sjediti bez riječi. Žamor glasova mi bijaše najljepša pjesma.

Foto: www.pexels.com

Odgovori