Edita Brkić: Slovo o aprilu

April u Mostaru je kiša. Kiša koja mirise na lipu.
Kapi što čvokaju po čelu i grleni smijeh
što odzvanja pustim Lenjinovim.
April u Mostaru miriše pomalo na jesen.
Na Peru Zubca i Svetlanu. Na Prevera i rastanke.
Na jesenju čežnju i melanholiju.
April je zelena ulica što se gubi u sivim maglama grada.
April su ljudi, skriveni od kiše,
pod otežalim krošnjama ljubičastog cvijeta.
April je omiljeni kafić, mjesto do stakla i lagana muzika.
April je kišna sonata. I sunčanim ruhom ogrnuti grad.
April su tišine što vrište. I trotoar što odzvanja koracima sanjara.
April su krila od zlatnih boja i korak od stotinu milja.
April su misli zapisane na klupi. I stih zapleten u behar.
April je uzdah. I krik. I kikot.
I smiraj u kovitlacu strasti.
April je sjećanje. I nada. I nemir što budi žmarce.
April je jedno lice, pred kojim si glumio hladni decembar
i sad ga tražiš u gomili istih.
April je bućkuriš svega i svačega.
K’o što si i sam bućkuriš.
K’o što si i sam april.

Foto: www.morguefile.com

Odgovori