Borna Tićak: Prijevoz naš svagdašnji

Aksiom: što je veći indeks tjelesne mase pojedinca, to je pojedinac pripadnik višeg sloja javnogradskoprijevozne stratifikacije

Pa ako želiš ući u tramvaj, zar nije logičnije pričekati da drugi, koji trebaju, izađu, naprave malo životnog prostora i tek onda ga ti ispuniš svojom masivnošću? Bi li se možda već postojeći putnici prije izlaska iz tramvaja trebali jednostavno dematerijalizirati? Osobno jamčim da će, ukoliko dođe do spomenutoga otkrića, prototip toga postupka ostvariti upravo ZET-ovi korisnici.

Svojim novim tekstom želim dočarati svakodnevnu atmosferu zagrebačkoga javnog gradskog prijevoza. S obzirom da sam rođen i odrastao u Rijeci, a trenutačno živim u Zagrebu, s punim pravom mogu izjaviti kako te atmosfere pokazuju visoki stupanj sličnosti, ako ne i najviši: one su identične. Jedina razlika je ta da se u Zagrebu prometuje tramvajima, a u Rijeci autobusima.

Na svakodnevnoj ruti Dubrava – Trg bana Josipa Jelačića imam i više nego dovoljno vremena da promatram postupke svojih životnih suputnika pa sam, moram priznati, došao do nekih veoma zanimljivih zaključaka. Za početak, prilikom otvaranja vrata (ovdje bih čak mogao ubaciti sintagmu vrata pakla, ali ne želim biti toliko prozaično-dramatičan), ljudi ne čekaju da drugi izađu iz vozila, već hrle kao Bugari na ćurku. Pa ako želiš ući u tramvaj, zar nije logičnije pričekati da drugi, koji trebaju, izađu, naprave malo životnog prostora i tek onda ga ti ispuniš svojom masivnošću? Bi li se možda već postojeći putnici prije izlaska iz tramvaja trebali jednostavno dematerijalizirati? Osobno jamčim da će, ukoliko dođe do spomenutoga otkrića, prototip toga postupka ostvariti upravo ZET-ovi korisnici.

Po završetku cijele pasije oko ulaska-izlaska iz vozila, odmah se javljaju naznake nove: pomahnitale gospođe s plac-prikolicom koje žele uloviti mjesto. Koja su njihova opravdanja za takve postupke ili, da budem u duhu modernog menadžerskog izražavanja, koje su njihove reference? Pa apsolutno bilo što: bole ih kukovi, tegle puno stvari, tlak je pao, povišen šećer, dobile nevjestu koja ne zna sapravit filovane paprike, ljevičari dobili na izborima…

Po završetku cijele pasije oko ulaska-izlaska iz vozila, odmah se javljaju naznake nove: pomahnitale gospođe s plac-prikolicom koje žele uloviti mjesto. Koja su njihova opravdanja za takve postupke ili, da budem u duhu modernog menadžerskog izražavanja, koje su njihove reference? Pa apsolutno bilo što: bole ih kukovi, tegle puno stvari, tlak je pao, povišen šećer, dobile nevjestu koja ne zna sapravit filovane paprike, ljevičari dobili na izborima… No, ovo uopće ne bih ni spominjao da su već spomenuti akteri pristojni. Potpuno suprotno. Svaka od tih dama doslovno prelazi u ofenzivu na slobodno mjesto, ruši sve ostale putnike oko sebe, probija Usain Boltov rekord na 100 metara, podiže svoje cekere i stavlja ih na svoje napikirano mjesto. Ako se neka druga osoba namerači na isto sjedalo, bude momentalno otjerana. I naravno, gospođa sve to izvede uz popratne bolove u kukovima. Što bi tek bilo da ih nema? Među tim lovcima na slobodna sjedala primijetio sam jedan fantastičan vid društvene stratifikacije. Naime, što pojedinac ima veći indeks tjelesne mase, to pripada višem sloju javnogradskoprijevoznog društvenog raslojavanja. Lakše će se ugurati u vozilo jer će mu se svi micati s puta, lakše će druge izgurati na putu do svog željenog mjesta i, u konačnici, lakše će se posjesti. Zanimljiva anomalija. Konačni završetak pasije predstavlja iritantni ‘bip’ na aparatu za registraciju karte do kojeg se dama meškolji i previja samo kako ne bi morala ustati i ostaviti mogućnost detronizacije.

Svaka od tih dama doslovno prelazi u ofenzivu na slobodno mjesto, ruši sve ostale putnike oko sebe, probija Usain Boltov rekord na 100 metara, podiže svoje cekere i stavlja ih na svoje napikirano mjesto. Ako se neka druga osoba namerači na isto sjedalo, bude momentalno otjerana. I naravno, gospođa sve to izvede uz popratne bolove u kukovima. Što bi tek bilo da ih nema? Među tim lovcima na slobodna sjedala primijetio sam jedan fantastičan vid društvene stratifikacije. Naime, što pojedinac ima veći indeks tjelesne mase, to pripada višem sloju javnogradskoprijevoznog društvenog raslojavanja.

Već se pomalo približavam kraju svog kratkog izleta; iduća postaja je Vončinina, nakon nje još dvije do samoga trga i trenutka oslobođenja. No, naravno, ni taj dio puta ne može proći bez nekog ekscesa. Ovaj put riječ je o akteru, čovjeku starije životne dobi, ali još uvijek debelo sposobnog za percepciju svijeta oko sebe, kao i za samostalno funkcioniranje. Kao što sam napomenuo, tramvaj je pun, svi stojimo kao sardine jedan do drugoga, ali, normalno, ja sam se baš našao ispred već spomenutog aktera. Tek su se zatvorila vrata na Petrovoj, a on već kreće u probijanje prema izlazu. Kako sam se ja našao točno na njegovom putu iznimne važnosti, odlučio je ne samo da me pokuša izgurati meškoljenjem, već, budući sam ušao u njegovo vidno polje, da me i prisilno pomakne vlastitom ručetinom. Jasno je meni kako se svi mahnito guraju (očito je i to dio našeg nacionalnog folklora), ali, brate mili, pa ne moraš me zato i pokušati ubiti. Po završetku svog uspješno izvršenog pothvata, sretan je što je uspio izaći, a nimalo ga nije briga što je ostavio ranjenike za sobom (iako je to itekako bilo moguće izbjeći).

Napokon se bližim trgu, već sanjam o cigareti koju ću zapaliti po izlasku iz devetog kruga Danteova pakla (nakon svih proživljenih događaja, u ovom trenutku dopuštam si prozaično-dramatični ispad). Počinjem stvarno vjerovati u Tanajsku teoriju koju je zastupao jedan u nizu naših predsjednika, toliko da je i Irance išao uvjeravati o perzijskom podrijetlu Hrvata. Ako se čovjek vozi javnim gradskim prijevozom, vrlo lako uvidi poveznice između našeg modernog javnogradskoprijevnoznog društva i nekog prapovijesnog iranskog plemena. Tko zna, možda se i naš predsjednik nekad vozio tramvajima da je bio tako euforičan oko već spomenute teorije?

Foto & dokazni materijal: http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/ujutro-uci-u-17-icu-nemoguca-misija-1041478/multimedia/p1

Odgovori